Amerika pušta Zvonka Bušića na slobodu. Velika je to i dugoočekivana vijest i za njega i za njegovu obitelj, ali i za Hrvatsku. I premda se moramo složiti da su on i ostali iz grupe 1976. upotrijebili nedemokratska sredstva kako bi upozorili na položaj Hrvata u jugoslavenskoj tamnici naroda, Zvonko Bušić ipak je jedna od perjanica borbe za hrvatsku slobodu. Na žalost, osim otmice zrakoplova, njemu je kao otežavajuća okolnost bila smrt jednog newyorškog policajca, kao i ranjavanje još trojice, a onda i 11. rujna.
Činjenica je, međutim, da je njemu, kao i njegovoj obitelji, nanesena teška nepravda, i to upravo iz Amerike, koja slovi kao izvoznica demokracije. Jer Zvonko je već davno mogao biti pušten na slobodu ili barem prebačen u Hrvatsku na izdržavanje preostale kazne zatvora. Svi pravni razlozi bili su udovoljeni, a njima je udovoljila i Hrvatska. No u njegov je slučaj od početka bila upetljana politika, koja ga je na kraju i zadržala nevjerojatnih 30 godina među rešetkama. Najprije je protiv njegova ranijeg puštanja bio komunistički režim, kojemu je tadašnja američka politika išla naruku. Nakon osamostaljenja Hrvatske američki su dužnosnici nalazili niz političkih razloga kako Bušića ne bi pustili i kojima su konstantno ucjenjivali Hrvatsku.
Koliko su Amerikanci ignorirali sve vrijedeće pravne dokumente, govori i to što su izbjegavali i poštovanje Konvencije Vijeća Europe o izručivanju i premještaju osuđenih osoba iz 1995. godine, koju je i SAD ratificirao. Ona predviđa premještaj stranog zatvorenika iz zemlje u kojoj je osuđen u njegovu domovinu, što je baš Zvonkov slučaj. Ništa nisu pomagali ni neki drugi, slični slučajevi u kojima je SAD drukčije postupio.
Tako je Bill Clinton 1999. dopustio premještanje Talijanke Silvije Baraldini, koja je u SAD-u provela 16 godina u zatvoru zbog niza pljački i pokušaja pljački u kojima je bilo i ubojstava te otmica. SAD je popustio kad je 1998. mlažnjak američke mornarice tijekom vježbe izazvao nesreću u kojoj je poginulo 20 ljudi u žičari u talijanskim Alpama pokraj Cermisa. Clinton se tada pozvao na istu tu konvenciju, koja nije vrijedila za Zvonka. Jasan dokaz o dvostrukoj i licemjernoj američkoj politici.
Stoga je jasno da je i u Zvonkovu puštanju glavnu riječ odigrala politika. Ide li time sadašnja američka garnitura naruku HDZ-u i Ivi Sanaderu pred nove izbore? Sve su opcije moguće jer se zacijelo radi i o političkom “dealu” između SAD-a i Hrvatske. Za Zvonka je najvažnije da napokon dođe u Hrvatsku. A za sve druge da zaborave bajku o Americi kao o izvoznici demokracije. Sve je samo politika, a SAD demokraciju drugima dozira samo onoliko koliko njemu odgovara i koliko dopusti. Vidi se to danas na mnogim primjerima u cijelome svijetu.