Budući predsjednik zagrebačkog SDP-a kad-tad morat će se suočiti na izborima sa zasad nepobjedivim Milanom Bandićem, najvećim trnom u oku vladajuće stranke. Kažu da su upravo ti unutarstranački izbori presudni za SDP. I zato ne treba čuditi što su se kandidirali aktualni predsjednik Davor Bernardić i dvojica ministara, Gordan Maras i Mirando Mrsić. Ugledni zagrebački liječnik i sadašnji ministar rada i mirovinskog sustava već je duboko zagazio u politiku i smatra logičnim što se natječe za jedno od najutjecajnih mjesta u vladajućoj stranci. Jedan je od samo trojice ministara koji se nakon Alke u Sinju i proslave u Kninu vratio na posao u Zagreb. Ipak, u srijedu poslijepodne otputovao je na Mljet gdje ljetuje gotovo svake godine. Na odmoru je sa svojom obitelji.
:: Kad ste u izbornoj noći rekli da je zagrebačka organizacija SDP krivac ili sukrivac za Ostojićev poraz, jeste li već tada donijeli odluku da se kandidirate za predsjednika?
Kada sam komentirao gubitak izbora u Zagrebu, želio sam upozoriti na sve probleme koje imamo u zagrebačkoj organizaciji SDP-a, na podjele koje su dovele do toga da nam građani Zagreba nisu dali povjerenje da vodimo grad Zagreb. Moja kritika nije bila ništa novo. Prije sastavljanja liste za Skupštinu grada Zagreba upozorio sam da ne treba propustiti priliku za brisanje podjela i slaganje liste koja će biti prepoznatljiva. Nije bilo sluha. Odluka o kandidaturi za predsjednika zagrebačke organizacije logičan je korak ako želite mijenjati stvari, a ja želim da u zagrebačkoj organizaciji vlada jedinstvo, da prestanu podjele i da vratimo povjerenje građana Zagreba.
:: Koliko je vaš današnji protukandidat Bernardić odgovoran za poraz SDP-a u Zagrebu?
Smatram da postoje dvije vrste odgovornosti – osobna i kolektivna. Naravno da Predsjedništvo Gradske organizacije snosi dio kolektivne odgovornosti, ali osobnu odgovornost nosi prvi čovjek Gradske organizacije – to je ujedno politička odgovornost. Nositi se s posljedicama političke odgovornosti zahtijeva mudrost, zrelost i širinu. Na sjednicama Predsjedništva SDP-a Gradske organizacije, kao i na Gradskom odboru, bio sam jedan od rijetkih koji je kontinuirano upozoravao na probleme u rukovođenju organizacijom. Bili smo nedovoljno aktivni i nedovoljno politički prepoznatljivi, a protokolarna forma pretpostavljena je sadržaju. Unatoč upozorenjima, savjetima, vođena je politika podjela i minorizacije onih koji su predlagali drukčija rješenja. Poseban problem je bio odnos SDP-ove većine u Skupštini grada Zagreba i gradonačelnika. Politika opstrukcije očito nam nije bila od koristi i to su nam građani jasno poručili.
:: Zašto Rajko Ostojić nije uspio?
Rajko je kampanju počeo šest mjeseci prekasno i nije se uspio nametnuti kao alternativa Milanu Bandiću.
:: Ako jedan ugledni liječnik nije mogao pobijediti Bandića, zašto bi to mogao drugi? Zašto biste Bandića mogli pobijediti upravo vi?
Zato što vjerujem da mogu – Zagreb zaslužuje bolje upravljanje – i vjerujem da mogu bolje nego što se sada nudi. Imam viziju i strategiju u kojem smjeru treba preusmjeriti kormilo grada i stranke. Stranka se u gradu treba vratiti izvorima socijaldemokracije. To znači da se mora početi nositi s ključnim problemima radništva grada Zagreba koji su srž i žila kucavica našega grada, ali i cijele zemlje. SDP mora zaustaviti rastakanje snažnih tvrtki, ali i omogućiti jaku socijalnu politiku onima koji su ostali bez posla ili ga teško nalaze.
SDP grada Zagreba svoju programsku viziju mora usmjeriti k izgradnji modernog europskog grada na principima slobode, jednakosti, pravde, humanizma i solidarnosti.
:: SDP u Zagrebu danas nema ni gradonačelnika ni većinu u Skupštini niti kontrolira Holding. To je bio veliki poraz vaše stranke. Kako su to podnijeli članovi koji na jesen biraju svog novog predsjednika?
Svima nama su te posljedice vrlo jasne. Reakcije članova su bile šarolike, ali uglavnom nakon prvog šoka trebamo skupiti glave i krenuti zajedno k izgradnji novog SDP koji zastupa univerzalne vrijednosti, a to su socijalna pravda, ravnopravnost, solidarnost, odgovornost, sloboda i jednake šanse za sve. Kroz ove izbore želim da se u SDP-u odnosi zasnivaju na demokratskim principima, na ravnopravnosti i odgovornosti svakog člana, organizacije i organa u kreiranju i ostvarivanju politike. Svaki član Gradske organizacije ima pravo iznositi svoja stanovišta o svim pitanjima politike. Unutarstranački dijalog treba biti zasnovan na argumentima i toleranciji, a ne argumentu funkcije.
:: Bernardiću je oduzeta kandidatura u zadnji tren. Otad slovi kao pritajeni lider oporbe u stranci, protivnik Zorana Milanovića. Nije li to njegova velika prednost u odnosu na vas?
Je li prednost ili ne odlučit će članovi stranke. Moje mišljenje je da nema nepogrešivih ljudi, svi ponekad griješimo. U ovom poslu se sve vidi – dobre stvari se na neki način podrazumijevaju, a kada nešto krene krivo, morate biti spremni nositi odgovornost. Valjda je i Bernadić nešto napravio krivo, pa nije bez razloga sam pristao da se povuče kao kandidat. Legitimnim smatram suprotstavljanje idejama i argumentima bilo kome pa tako i predsjedniku stranke, ali pozicionirati dalje cijelu zagrebačku organizaciju nasuprot vodstvu stranke znači voditi politiku podjele, a takva je politika upravo poražena na lokalnim izborima u Zagrebu.
:: Je li zagrebački SDP oporba Milanoviću?
SDP može biti samo jedan – a pri tome treba težiti jedinstvu stranke nasuprot rastrganosti raznim sukobima. U posljednjih petnaestak godina često se potencirao odnos Praške i Iblerova trga, i to u negativnom smislu, a najčešće se radilo o interesima pojedinaca koji su svoje ciljeve stavljali ispred interesa društva. Naravno da u svakoj zajednici mogu postojati različita mišljenja, ali je važno graditi zajedništvo. Svima nam je dosta tih napetosti i tihog ili ponekad i javnog rata. Moja želja je da te podjele nestanu i da se u zajedničkom dijalogu raspravlja i razmišlja o bitnim političkim pitanjima u interesu razvoja grada Zagreba i SDP-a, a ne u interesu pojedinaca.
:: Neki analitičari tvrde da je Bernardić kandidat članstva, Maras kandidat Milanovića, a da iza vas stoji predsjednik Josipović. Kako to komentirate?
Svi smo mi kandidati članstva. Kada govorimo o meni, uvijek sam u svom radu, i stručnom i političkom, o svojim potezima odlučivao sam. U medijima se često piše da je netko nečiji kandidat. S obzirom na to da sam bio čelna osoba kampanje predsjednika Ive Josipovića, moje ime se veže uz predsjednika države. O tome sam sve rekao već davno, onda kada sam odlučio da ne budem predstojnik Ureda predsjednika RH i da krenem svojim političkim putem – i to je to.
:: Je li istina da ste željeli biti ministar obrane i da vam je ova ministarska pozicija tzv. rezervni položaj?
Sastavljanja nove vlade uvijek je interesantan događaj, posebice vrlo zahvalan za razna medijska predviđanja i spekulacije. Premijer Milanović je smatrao da mogu dobro obaviti posao ministra rada i mirovinskoga sustava i ja sam taj prijedlog prihvatio. Kao što i sami znate, ovaj resor je jedan od najzahtjevnijih s obzirom na problematiku te nužne reforme koje nas očekuju. Izazov je bio prihvatiti ovako turbulentan i zapušten resor, ali sada, nakon više od godinu i pol dana, mogu reći da sam zadovoljan onim što smo napravili u resoru. Zahvaljujući i mojem timu izvrsnih ljudi, i na njih sam ponosan.
:: Koga će od vas trojice zaokružiti Milanović kad izađe na izbore kao član zagrebačke partijske organizacije?
To će predsjednik stranke sam odlučiti. Vjerujem da će birati onoga za koga misli da će najbolje odraditi zahtjevan posao povratka zagrebačkog SDP-a na pobjednički put. U sljedeće dvije godine tri puta izlazimo na izbore, i zato zagrebački SDP mora biti stabilan i spreman dati svoj puni doprinos u novoj pobjedi SDP-a.
:: Bernardić kaže da “nije važna podrška Milanovića”. Znamo da se u politici tako ne odigravaju stvari. Hoće li se vrh SDP-a na neki način ipak opredijeliti?
Najvažnija je podrška svakog člana stranke i zato želim pristupiti svakom članu i upoznati ga sa svojim programom, ali još važnije, razgovarati i slušati. Sa svakim takvim razgovorom bogatiji ste za novo iskustvo i postajete vredniji jer uz svoja razmišljanja dobivate širinu stranke. Bitna mi je ta interakcija s članstvom jer želim da stvari krenu nabolje i da ljudi to osjete.
:: Neki predviđaju da će na jesen, kad započne prava kampanja, biti “dosta pljuvačine”?
To je nešto što nikako ne odobravam – to nije moj stil. Moj stav o takvom ponašanju mogli ste vidjeti i u pregovorima sa sindikatima. Uvrede i igrice padaju uvijek onda kada nedostaju argumenti – a što se mene tiče, ja ih imam spremne. Uvijek postoji “dan poslije” i meni je važno da uvijek svima mogu pogledati u oči. :: Nije li početak toga tvrdnja da ste Splićanin i da navijate za Hajduk? Moram sve one koji misle u stereotipovima razočarati – rođen sam u drugom najvećem gradu Hrvatske, u Splitu, odrastao sam u Makarskoj i od 1978. godine živim i radim u Zagrebu. Zagreb je moj izbor, volim ovaj grad i uz njega me vežu lijepi životni trenuci. Nisam neki strastveni nogometni navijač niti idem na utakmice, lijepo mi je vidjeti dobru nogometnu utakmicu bez obzira na to tko igra, za razliku od mojih sinova koji su fanatični navijači reprezentacije i Dinama. Moj sport su stolni tenis, boće i skijanje. U boćanju i stolnom tenisu sam strastven igrač, a u skijanju, naravno, navijač...
:: Istovremeno Bernardić koristi fraze poput “ja volim svoj rodni grad” ili kaže “moji zagrebački esdepeovci”...
Ne dijelim ljude prema tome za koga jesu, nisu, što su – meni je važno da se ljudi žele zalagati i da su spremni raditi za bolji Zagreb. Zagrebački SDP je moje političko okruženje kojim se ponosim. Naravno, postoje članovi koji misle drukčije, ali i njih smatram dijelom tima. Svačije mišljenje poštujem i uvažavam jer to čini bogatstvo stranke. Vjerujem u dijalog i u konačnici da se svatko od njih želi na pozitivan način zauzeti i pridonijeti zajednici i boljem suživotu građana Zagreba.
:: A Maras kaže “rođen sam u Zagrebu i prisutan sam u zagrebačkoj organizaciji 16 godina”...
Ne razumijem tu silnu potrebu za takvim epitetima – Zagreb je glavni grad naše države, glavni grad svih građana Hrvatske. Mogu samo ponoviti – ne dijelim ljude u nezagrepčane i najzagrepčane, želim okupljati i slušati. U Zagrebu kako ga ja vidim ima prostora za sve, odgovornost jednog glavnog grada je velika i grad Zagreb mora biti primjer ostalima. Želim grad tolerancije i socijalne osjetljivost, grad urbane kulture, grad znanja i poslovne izvrsnosti, Zagreb kao prvu ekonomsku lokomotivu u državi. U stranci sam od 1997 godine. Bio sam predsjednik temeljnog ogranka Andrija Medulić u Donjem gradu, dakle najniže stepenice u organiziranju članstva i nikad mi nije bilo teško zasukati rukave. Posebno sam ponosan na naše akcije u kojima smo susjedima slabijeg imovnog stanja za Božić i Uskrs, po snijegu i kiši, nosili pakete namirnica sa željom da im ti blagdani budu barem malo sretni. Akcija Mamografija u susjedstvu spasila je život ženama kod kojih smo otkrili početak karcinoma dojke. Nisam nikada dijelio ljude na bilo što i uvijek sam pokušao pomoći koliko sam mogao i kojima je to trebalo.
:: Je li Bernardić u pravu kad kaže da se ne može kvalitetno istovremeno voditi ministarstvo i zagrebačka partijska organizacija?
Naravno da može. Dobar primjer su vam ministri Hajdaš Dončić i Zmajlović koji uspješno vode ministarstva i svoje županijske organizacije. Važan je tim. Kao što sam izgradio uspješan tim u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, želim izgraditi pobjednički tim u Gradskoj organizaciji SDP-a. Zagrebačku organizaciju SDP-a treba voditi k pobjedi na sljedećim lokalnim izborima, treba vratiti povjerenje građana u SDP grada Zagreba i zato nam treba nova jaka pozitivna energija i vizija.
:: Kako komentirate tvrdnje koje idu od toga da je Maras pritajeni kandidat predsjednika Milanovića, do toga da je on zapravo u ovim izborima autsajder i da će trgovati svojim glasovima?
Ne bavim se tim spekulacijama.
:: Prava kampanja još nije ni počela, a već frca na sve strane. Zašto su ovi zagrebački izbori toliko važni za SDP?
Pred zagrebačkim SDP-om je prilika da izabere predsjednika koji će moći pobijediti trenutačnog gradonačelnika Zagreba. Kad se kroz tu prizmu pogledaju budući lokalni izbori, siguran sam da je svima jasna njihova važnost. Grad Zagreb je uvijek bio sklon socijaldemokraciji, još od oktroirane gradonačelnice Marine Matulović Dropulić. Do ovih zadnjih lokalnih izbora imali smo potporu velikog broja građana i na nama je da to povjerenje vratimo. Potrebni su značajni zaokreti u radu stranke, kako na lokalnoj razini ogranaka tako i na gradskoj razini. SDP grada Zagreba treba ponuditi jasnu viziju daljnjeg razvoja grada temeljenu na socijalno osjetljivoj razvojnoj politici u kojoj su građanska prava i slobode na razini europskih i svjetskih standarda. Da bismo to ostvarili, i mi u stranci trebamo se mijenjati i odmaknuti od dosadašnjeg načina rada. To zahtijeva mudrost u donošenju odluka i iskustvo u sagledanju raznih aspekata, a ne isključivost i podjelu.
:: Kako komentirate tvrdnje da su vaše stvarne ambicije mjesto predsjednika SDP-a ili predsjednika države? Podmetanje ili logičan politički razvoj?
Moja ambicija je vratiti ugled SDP-a grada Zagreba i pobijediti na sljedećim lokalnim izborima. Sve ostalo su folklorna podmetanja. Grad Zagreb je strahoviti potencijal i zato trebamo upravo mi iz SDP-a vratiti našem gradu ljudsko lice, i to za sve one koji ga posjećuju, ali prije svega za sve one koji žive u Zagrebu.
:: Hoće li hrvatska javnost, pogotovo onaj veći dio, koji ne zna za vaše SDP-ovske unutarstranačke izbore i političke igre, pomisliti da ministar rada gubi vrijeme dok se broj nezaposlenih nalazi na dramatično visokih 16,5%?
Na čelu sam jednog vrlo uspješnog tima koji sam gradio u proteklih godinu i pol dana. Tim je ključ uspjeha i koliko je jaka najslabija karika – toliko je jak i tim. Ja sam timski igrač, svjestan i odgovoran da se kvaliteta i rezultati u poslu mogu postići samo dobrom organizacijom i uključivanjem svih koji mogu pridonijeti uspjehu. Donijeli smo veliki broj mjera i akcija kojima je cilj povećati zapošljivost radnika i povećati broj radno aktivnog stanovništva. Broj nezaposlenih je slika stanja naše ekonomije. Najbolja mjera za smanjenje nezaposlenosti nove su investicije i otvaranje radnih mjesta. Hrvatska nije izolirani otok i stoga dijelimo sudbinu većine zemalja EU. U EU je nezaposlenost vrlo visoka. U ovom trenutku više od 25 milijuna Europljana traži posao, a od toga je mlađih od 25 godine više od pet milijuna. Slična je situacije i kod nas.
:: Pripremate drugu promjenu ZOR-a. Najdramatičnije zvuči prijedlog da se štrajk omogući već dan nakon što poslodavac ne isplati plaću?
Kao što vam je poznato, u Saboru RH usvojene su izmjene Zakona o radu u lipnju ove godine. Vlada, odnosno Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava prije nekoliko dana objavilo je iskaz o procjeni učinka postojećeg Zakona o radu. Detektirali smo potencijalne probleme u provođenju zakona, odnosno u ograničenjima zakona kada govorimo o tržištu rada. Principi kojima smo se vodili idu u smjeru zaštite radnika, ali i omogućavanja poslodavcima da lakše restrukturiraju tvrtke, posebno u vrijeme krize. Znali smo da će iskaz pobuditi veliko zanimanje i nadam se otvoriti široku raspravu. Kada govorimo o pravu na štrajk zbog neisplate plaća, smatrali smo da je nepotrebno ograničavati sindikate u tom pravu. Sindikati će sami procjenjivati kada im je pogodno vrijeme za provođenje industrijskih akcija i naravno da kašnjenje plaća od jednog dana neće biti razlog za štrajk, ali po postojećem zakonu radnici su mogli poduzimati industrijske akcije tek 30 dana nakon neisplate plaće. Također smo predvidjeli da se plaće ne mogu regulirati pravilnikom o radu, nego samo kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. No u tom slučaju potrebno je omogućiti poslodavcu da u slučaju da radnik ne pristaje na promjenu svoje plaće ima mogućnost otkaza ugovora o radu.
>> Maras i Bernardić: Obećavaju timski rad i vraćanje SDP-a na vlast