Prvi put otkad je postao američki predsjednik, Barack Obama dolazi prekosutra u Bruxelles na summit EU – SAD. Sljedeći ponedjeljak u grad stiže kineski predsjednik Xi Jinping. Odbori Europskog parlamenta prošloga su tjedna dovršavali pregovore o najznačajnijim odlukama koje treba prihvatiti prije europskih izbora potkraj svibnja. Postigli su dogovor o ukidanju roaminga i o stvaranju jedinstvenog mehanizma za sanaciju i likvidaciju banaka, važnom elementu nove bankovne unije koja se rađa unutar EU. Nekoliko kilometara dalje od europskih institucija, u sjedištu NATO-a također traju izvanredni sastanci o novom zahlađenju odnosa Zapada i Rusije zbog krize na Krimu. Proteklog petka, na summitu EU, potpisan je politički dio sporazuma o približavanju Ukrajine i uvedene su sankcije Rusiji. Svi ovi događaji pokazuju koliko je Bruxelles zaposlen ovih dana.
A između svih tih događaja, protekla tri dana održavao se i Brussels Forum, ugledna konferencija koja svake godine okupi neke od najutjecajnijih američkih i europskih lidera iz politike i biznisa. Na Brussels Forumu ove godine bilo je još i zanimljivije nego inače jer se na konferenciji moglo doslovno opipati kako se euroatlantski saveznici nose s činjenicom da je ruski predsjednik Vladimir Putin upravo oteo Krim Ukrajini, a da EU, SAD i NATO malo čime mogu odgovoriti.
Sasvim je jasno da reakcija Rusije na smjenu vlasti u Ukrajini stvara nove sigurnosne probleme za Europu i za svijet. Vojni aspekt tih problema vidljiv je iz izjave generala Philipa Breedlovea, zapovjednika NATO-a za Europu, koji nam je jučer objasnio zašto pokretanje ruskih trupa nije trivijalna stvar. “Ako dopustite oponentu da pod izlikom vojne vježbe pomiče svoje snage, onda počinjete zaostajati za oponentom. Snage na ukrajinsko-ruskoj granici su vrlo velike i vrlo pripravne. Mi se moramo drukčije pozicionirati i moramo biti spremniji”, kaže američki general Breedlove koji je, inače, na Brussels Forum stigao iz Hrvatske, gdje je sudjelovao na konferenciji načelnika glavnih stožera zemalja srednje Europe. Razgledao je i ratnu luku Loru.
Možda bi u Hrvatsku trebao doći i neki “energetski general”, visoki izvršitelj američke energetske politike, jer drugi sigurnosni problem koji se javlja nakon ruske aneksije Krima tiče se energetske sigurnosti Europe, a Hrvatska može biti jedno od rješenja.
Energetska politika tretira se kao sigurnosna politika, a smanjivanje ovisnosti Europe o ruskom plinu postao je politički prioritet. Europa je ovisna o ruskom plinu, ali kao što je na Brussels Forumu rekao šef vanjskopoliitčkog odbora u Bundestagu Norbert Roettgen: nije zapravo Njemačka ovisna o ruskom plinu, nego su i Njemačka i Rusija međusobno ovisne. Izvoz prirodnih sirovina čini 85 posto ukupnog ruskog izvoza, što puni polovicu ruskog proračuna. Točno, ruski plin čini trećinu plina koji potroši Njemačka. I Nijemci i mnogi drugi Europljani jesu ovisni o ruskom plinu, ali Rusija je još više ovisna o Europljanima kao kupcima. Čak ni u najhladnije doba Hladnog rata Rusi nisu prekidali prodaju plina zapadnim Nijemcima. Nema razloga vjerovati da Rusija bila sklona to prekinuti sada. Krim šaptom pade, ali plin tiho nastavlja teći. Jer je svima u interesu da se njegova isporuka ne prekida.
Još jedan podatak dokazuje da Rusija ima veći interes prodavati plin Europi nego što Europa ima interes kupovati ga od Rusije: svi ruski plinovodi i infrastruktura vode prema Europi (s kapacitetom od oko 140 milijardi kubičnih metara plina), a gotovo ništa prema Kini (s kapacitetom od 14 milijardi).
Rusija, dakle, nema interes prekidati izvoz plina u EU, ali EU zbog sigurnosne politike ima interes raditi na diverzifikaciji opskrbe plinom. Ukapljeni plin, koji stiže na LNG terminale u Europi iz udaljenih zemalja, jedno je od rješenja za problem prekomjerne ovisnosti o ruskom plinu. Hrvatska ima odličnu poziciju za LNG terminal u Omišlju. Drugo rješenje su projekti poput Transjadranskog plinovoda (TAP) koji će dovesti plin iz Azerbajdžana do Albanije pa zatim, ispod Jadrana, do Italije. Hrvatska se uključila u taj projekt, pokušavajući ishoditi jedan krak od Albanije sjeverno do Hrvatske. Treće rješenje je pronalazak plina koji je blizu tržišta na kojem su i kupci, a Hrvatska i tu ima šanse zahvaljujući istraživanjima u Jadranu.
Ruska aneksija Krima prijetnja je globalnoj sigurnosti. Krim je presedan koji predstavlja opasnost za mnoge. Za Hrvatsku, međutim, ovo bi mogla biti prilika koja je samo zamaskirana kao opasnost.
I za kraj.Ima jedna stvar koji neoliberalni lihvari taje,a to je da tzv, friction metoda vađenja nafte i plin,ima za posljeeicu izazivanje potresa na tim područjima.Čak i tamo gdje tlo uopće nije aktivno,dolazi do učestalih potresa,nakon što se koristi takva metoda.