Neki kažu da je sve počelo prije stotinjak godina onim nesretnim atentatom u Sarajevu. Znamo da je tim činom čitav svijet gurnut u pakao Velikoga rata. Svijet se nekako od toga oporavio i doveo u red, ali izgleda kako su silnice zla ostale aktivne na svom izvoru. Zbog toga čitava povijest ovih prostora u zadnjih sto godina izgleda kao niz uzaludnih pokušaja davanja smisla kaosu. I kad god pomislimo kako će stvari krenuti nabolje, uvijek se pojavi neka “crna ruka” da nas vrati na tvorničke postavke.
Kaos se ovdje uvijek okonča nekom diktaturom. I kao da ništa nije naučeno iz jugoslavenskog iskustva, ponavljaju se iste greške. To je naročito vidljivo u BiH, gdje se u ime izgradnje građanske nacije ponovno pokušava ostvariti hegemonija brojnijeg naroda. No, silnice neopozivo vuku natrag, pa je pozivanje na građansko postalo esencija primitivnog.
Dok je na Zapadu demokracija nešto što stvara ravnotežu i uvjete za suživot, ovdje je ona shvaćena kao alat za buđenje kaosa. Tako smo na ovim zadnjim izborima u BiH vidjeli kako ideologija građanstva ponovno dobiva na snazi. Šaka je brojnijeg naroda fino ušuškana u lijepu rukavicu federalizma. Bošnjaci su po modelu Sejde Bajramovića, odlučili drugima izabrati njihove predstavnike.
Spremno su se žrtvovali za Hrvate, jer žele bolje njima nego sebi samima. Sebi su zato izabrali nacionaliste, a Hrvatima građane. Ispada kako se u ime građanstva sve više Bošnjaka osjeća Hrvatima. A što je više onih koji se osjećaju političkim Hrvatima, to je veća šansa da im se ispune zahtjevi za trećim entitetom. Izborom Komšića za člana predsjedništva bošnjačkim glasovima grubo se ignoriralo smisao ustava i preporuke ustavnog suda. I dok se u BiH HDZ buni protiv kršenja osnovnih demokratskih prava, hrvatski HDZ se ponaša kao da ga vodi Komšić.
Unatoč naputcima Ustavnoga suda on ne želi ni čuti za promjenu izbornog zakona. Tako ispada da svi žele dobro onima drugima, ali tu svoju politiku ne žele primijeniti na sebi. To je model demokracije “po naški”, kada politika slabi institucije, pa one postaju glavni generatori kaosa. A bez jakih institucija nema ni zdrave demokracije. I onda se neki čude kada netko prosvjeduje protiv institucija koje po tom modelu “rade svoj posao”?
Taj njihov nerad je ovih dana i podigao javnost oko poziva vukovarskog gradonačelnika na prosvjed zbog upornog nerješavanja pitanja ratnih zločina. Jasno je da nitko ne bi prosvjedovao protiv nekoga tko dobro radi svoj posao. Međutim, politika se koristi blokadom institucija kao podlogom za političku manipulaciju. U ovom slučaju manipulaciju žrtvama. Tako žrtva postaje samo amorfna veličina, bez imena i prezimena, i bez dužnog dostojanstva, što onda politici služi kao izvor stalnog konflikta, kojom ona lako manipulira. Komemoriranjem žrtava i kažnjavanjem zločinaca izbijaju se alati iz ruku manipulatora.
Zbog toga se svi zločini moraju istražiti, a svi odgovorni kazniti, jer je to preduvjet normalnog suživota. Upravo zato je u interesu Srba da se otkriju svi odgovorni za zločine, kako se pojedinačna krivnja ne bi prišivala svima. Kao što je i u interesu Hrvata komemorirati imenom i brojem svaku srpsku civilnu žrtvu da se ne bi bacala ljaga na istinu.
Za istinu je potrebna borba i hrabrost – istina je teška hrana koju je teško provariti, ali je ona uvjet mira i reda, i jedini izlaz iz ovog našeg kaosa. Samo istinom i raščišćavanjem stvari mogu se smanjiti tenzije između ljudi. Politika te tenzije želi očuvati jer od njih živi, dok običan mali čovjek pati. Zato kad netko danas plaši ustaštvom u Hrvatskoj, taj ne želi da se Srbin vrati, jer mu treba njegov glas tamo gdje se sada nalazi. I ne samo da plaše miroljubive ljude, koji bi se možda i vratili, nego ta tenzija ne dopušta miran suživot onima koji ovdje žive.
S druge strane, navodni predstavnici Srba u ime politike i nekih partikularnih interesa, stvaraju tenziju s većinom, a najveću cijenu plaćaju oni koje tobože zastupaju. Pa se tako gađanje hranom, što je osnova demokratskog izražavanja nezadovoljstva prema vlastima, propituje na suspektan način. Zato bi danas trebalo imati trunku odgovornosti prije nego li se ishitreno istupi i uzvikne atentat. Ponekad umjesto sebičnog gledanja vlastite koristi, treba misliti kako bi tvoje riječi mogle utjecati na neku baku iz Donjeg Lapca ili Gračaca. A ne da nakon nekoliko dana doznamo kako navodni atentat nije uopće fizički napad, niti je politički motiviran, nego se tiče privatnih odnosa gospodina “pipkavca”. A cijelu se priču svede pod jedan nazivnik – Pupovac je napadnut giricama.
>> Pogledajte snimku Željka Komšića u kojoj je komentirao Hrvate i BiH
..tako je poštovani Gosp.Ristic..jedan od rijetkh a vrlo dobrih novinara..