Ni nakon 70-ak godina jasenovačke žrtve nikako ne pronalaze mir. Njima se već godinama manipulira i politizira u dnevnopolitičke svrhe ne vodeći ni najmanje računa o pijetetu prema tim ljudima te ne razmišljajući kakvu sliku zapravo na taj način šaljemo u svijet o Hrvatskoj uopće. Vrhunac toga dogodio se ove godine kada će biti organizirane tri komemorativna skupa kojima će se obilježiti godišnjica proboja logoraša 1945. Kao i proteklih godina i ove godine ponovno se mogu čuti različite izjave političara, njihove međusobne prozivke i prepucavanja o tome tko je u pravu.
Predstavnici Srba i Židova, koji su najviše stradali u Jasenovcu, svoj izostanak sa službene komemoracije objašnjavaju relativiziranjem ustaštva, za što smatraju najodgovornije čelnike vladajuće Domoljubne koalicije. Oni to odbijaju, a usporedo s tim predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, premijer Tihomir Orešković kao i prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko krenuli su u utrku tko će prije i više osuditi ustaški režim.
Poslije svega postavlja se pitanje koliko su takve osude i izjave zapravo zakasnjele, kao i koliko se propustilo napraviti kako bi se pojava ustaštva suzbila u korijenu. Već godinama smo svjedoci pojave ustaških kapa, zastava, grafita s velikim U, veličanja nekih ustaških zapovjednika, slika Ante Pavelića… I danas u nekoliko hrvatskih gradova imamo ulice Mile Budaka, obilježava se dan NDH, a služi i misa za Antu Pavelića. Umjesto da se takve pojave osude u samome startu, politika je najčešće okretala glavu od svega toga. Pravdajući to željom lokalne samouprave, nazivi ulica su ostali, mise se služile, kape se prodavale i nosile. Dodatni problem je što su i mnogi mladi, ne znajući pravu istinu, počeli iz nekoga razloga nositi broševe sa svastikama i slovom U. Ni to nitko nije vidio ili nije želio vidjeti. Nadležni ne čuju ni skandiranja “Za dom spremni” na stadionima jer su baš u to vrijeme razgovarali na telefon ili bili zauzeti nekim drugim sporednim stvarima. Društvene su mreže dodatno aktualizirale tu pojavu pa su tako uobičajena pojava postale fotografije s nacističkim pozdravima. Poznate su i slike lokalnih političara koji su se fotografirali s ustaškim znakovljem ili pak pjevali ustaške budnice. U isto vrijeme nadležna tijela, unatoč postojanju zakona, sve to prate i ne poduzimaju ništa ili pak poduzimaju jako malo. Zbog svega toga krajnje je vrijeme da se društvo ozbiljnije pozabavi osudom ustaštva i njegovim iskorjenjivanjem iz društva. Prve korake učinili su čelnici države, a oni bi trebali ohrabriti i ostale dionike društva, prije svega škole, da učine konkretne korake. Ako pak sami to ne naprave, možda bi i njima trebalo organizirati nekakav susret i razgovor s američkim izaslanikom za pitanja holokausta Nicholasom Deanom, čiji se nedavni posjet Zagrebu i poklopio s osudama ustaštva čelnika države.