Trebaju li političari glumiti bezgrešne svece koji će svojom
dostojanstvenošću djelovati pedagoški na društvo, ili smiju pokazati da
su po manama, vrlinama i stilu ponašanja obični ljudi kojima nije
strana ni psovka ni čašica i čiji temperament neće sputati to što su iz
reda "običnih" uskočili u red "cijenjenih" Hrvata?
Smiju li zastupnici dobacivati jedni drugima da su kreteni kad se ne
slažu s iznesenim stavovima, kao što je Damir Kajin dobacio Silvanu
Hrelji prošli četvrtak? Smiju li jedni drugima dobacivati da su konji,
telad, idioti, mijenjati imena u srbizirane inačice s ciljem da ih se
difamira...? Pretvaraju li se političke rasprave u Saboru u govor
mržnje opasan za društvo ili je samo riječ o primitivizmu iz balkanske
krčme?
A da i u samome Saboru dvoje o tome, pokazuje to što je već nekoliko
puta u ovom mandatu, a posljednji put ovaj tjedan, otvorena
međustranačka rasprava o (ne)prihvatljivom ponašanju i (ne)snošljivosti
u parlamentu. Dogovor o "saborskoj uljudbi" dosad nije postignut, a
vjerojatno nikad neće ni biti. Jedna od revolucionarnih ideja da same
stranke kažnjavaju svoje zaigrane zastupnike tako što bi ih prisilile
da se javno ispričaju protivniku koji se našao na udaru njihova poganog
jezika neslavno je propala, jer se u političkoj utakmici jednostavno
nitko ne želi nikomu ispričavati. S gledišta političkog nadmetanja, i
isprika je poraz.
No, stranke u parlamentu ne mogu pobjeći od toga da i ponašanje koje
pojedinci demonstriraju u sabornici utječe na generalno negativan imidž
političara u javnosti, što posebno pogađa one koji su ušli u politiku s
čistim motivima i iluzijom da mogu pridonijeti općem dobru.
Pristojna je ona država čije institucije ne vrijeđaju svoje
građane, a Sabor nerijetko svojom indolencijom, neukusom i agresivnošću
vrijeđa građane. Agresivni likovi dobivaju prostor u medijima i sve se
na kraju svodi na skupljanje bizarnosti. Hrvatska je jedna od rijetkih
zemalja u kojima se pristojnost doživljava kao slabost kaže
liberal Zlatko Kramarić.
Samozatajne zastupnike, koji se bave zakonima, raspravljaju argumentima
i bez populističkog ulagivanja, koji nemaju talenta za svođenje
politike na doskočicu ili pretvaranje u incident, koji nisu glasni i
istupaju s mjerom, uglavnom nitko neće zamijetiti. Do kraja mandata
ostat će u sjeni onih gromoglasnih čija je svaka replika predstava.
Mnogi su vrlo brzo shvatili da mediji najbrže prepoznaju političare
koji su skloni ritualnom šamaranju protivnika, pa su se tome
prilagodili.
Tako je, primjerice, i došlo do toga da narodnjak Antun Kapraljević
podijeli s javnošću svoju osobnu dilemu o tome je li trebalo proglasiti
HDZ zločinačkom organizacijom i zabraniti mu djelovanje. Po istoj
"špranci" tu je dilemu preuzeo kolega mu iz HNS-a Jakša Marasović, koji
se potom našao u duelu s Lukom Bebićem. Isprovocirani Bebić nazvao je
Marasovića pijancem, a kuloari kažu da je to što je "puknuo" Bebića
toliko iživciralo, da je na kraju bilo okidač zbog kojeg je završio u
bolnici.
No ta situacija samo je posljednja u nizu verbalnih incidenata zbog
kojih dio političara, ali i javnosti, smatra da našu političku kulturu
treba hitno početi liječiti. Svatko će se sjetiti Ante Kovačevića, koji
je Vesni Pusić rekao da je netko za mudraca, a netko za madrac. Ili
Ivana Jakovčića koji je svojedobno ministrici Ljerki Mintas Hodak rekao
da će svojim šarmom mnoge baciti na leđa. Još je svježa podrugljivost
predsjedničkog kandidata Mesića, koji je Jadranku Kosor preimenovao u
Suzanu koja iskače iz paštete. Sjećamo se i kako su HDZ-ovi najviši
dužnosnici u svoje oporbeno vrijeme poručivali Račanu i Mesiću "Oj,
Ivice i Stevane, pojest će vas crne vrane"...
Veliku količinu prijezira prema Saboru iskazao je dugogodišnji saborski
zastupnik i bivši ministar Radimir Čačić, koji je Sabor nazvao mjestom
u kojem sjede nesposobni ljudi koji nisu uspjeli ostvariti karijeru u
drugoj profesiji. U kuloarima se pak zna čuti i da se u Klubu SDP-a za
jednu zastupnicu iz prošlog saziva koja nije previše raspravljala
govorilo da se ponaša kao crknuta krava...
Đurđa Adlešić koja se prva našla na udaru seksističkog primitivizma,
kaže da u Saboru prevladava rodna diskriminacija, te da su prije 10
godina kad je ona ušla u Sabor zastupnice doživljavane kao niža vrsta.
Vukojevićeva ju je uvreda zatekla, pa se nije snašla, kaže, a posebno
ju je pogodila jer nakon prvog porođaja više nije mogla imati djece.
Ne očekujem da to netko zna, nego da pazi što će govoriti o ma
kome kaže Adlešićeva.
Slaven Letica pokušao je progurati kroz Sabor Deklaraciju o slobodi
izražavanja misli i uvjerenja, kojom bi se uvela načela moderne
komunikacije.
Uvredljiv i difamirajući govor ne bi smio biti dio političkih rasprava,
smatra Letica, dodajući da se to ne može ispraviti dekretom jer je
najvažniji kućni odgoj. U analizi zastupničkih tipova koji dominiraju
parlamentom Letica ističe tri. Prvi je tip ideološki zadan, a
predstavnik mu je Nenad Stazić, kojemu je isključivi cilj obrana
ideoloških postavki. Drugi je preporučljivi cinik, kojeg Letica vidi u
liku pravaša Miroslava Rožića, a treći je tip lakša verzija PTSP-a, što
je, kaže, Damir Kajin.
Dok mnogi smatraju da Sabor omalovažava sam sebe ponajprije lupetanjem
nepripremljenih zastupnika koji bez samokritičnosti drže lekcije
drugima, politički analitičar Žarko Puhovski kaže da se Sabor ne
razlikuje od drugih svjetskih parlamenata. Ne zabrinajva ga, kaže, hoće
li netko nekoga zvati komunjarom ili lopovom, ali ga zabrinjava to što
je u politici ostalo malo mudrih ljudi kao što su bili, npr., Visković
i Gotovac, koji su svakog ministra mogli stjerati u mišju rupu.
Javnost voli tzv. oriđinale
Tri su načina za promjenu atmosfere u politici, smatra Žarko Puhovski. Najprije bi trebalo ukinuti zastupnički imunitet, koji je uveden u parlamentarnim monarhijama kao zaštita zastupnika od monarha. Danas taj institut štiti moćnije od nemoćnijih, kaže. Drugi je način da se barem 50 posto zastupnika bira neposredno, što donosi konkretnu odgovornost, a treći podizanje javne kulture. Dok javnost voli skandale, zastupnici koji ih proizvode bit će popularni. A da javnost voli tzv. oriđinale, vidi se i iz toga što su mnogi u politici godinama, kaže Puhovski. Dodaje da zastupnici koji preferiraju ozbiljnost nemaju pravo biti frustrirani što ne mogu izbiti u prvi plan jer ako nisu zadovoljni, uvijek mogu dati ostavku i prepustiti mjesto u Saboru nekome koga postojeća klima neće demotivirati.