Liječnici se nisu školovali da bi nekom oduzeli život, niti da spase život majke koji joj ugrožava trudnoća i nerođeno dijete, pa će majci prepustiti da bira između svog i života nerođenog djeteta. Kako velikodušno i humano! To pravo da presude sebi ili djetetu koje treba doći na svijet dobit će Poljakinje ako prođu predložene izmjene zakona koje je pokrenula jedna poljska udruga, a s tim će u paketu dobiti i pravo da svojom odlukom ujedno oduzmu majku djeci koja ih doma čekaju da se vrate iz bolnice.
Poljakinje bi trebale vriskati od sreće ako među nizom predloženih izmjena prođe i ta sjajna odredba, a koja im u trudnoći ili na porodu, ako im je život ugrožen, daje slobodu da biraju čiji će život žrtvovati. Svoj ili djetetov.
Istodobno u Hrvatskoj skupina ginekologa očito ne vjeruje da su žene sposobne u trenutku poroda misliti na život djeteta, pa su predložili da fetus dobije pravni status kako bi bio zaštićen kao pacijent, jer što ako nerazumna žena želi pod svaku cijenu rađati u biblijskim mukama, a ne carskim rezom, iako će joj tijekom vaginalnog poroda dijete ostati invalid! Hrvatski ginekolozi obrazlažući taj prijedlog, pozvali su se na slučaj majke koja je odbila carski rez, te naškodila djetetu, koje danas ima ozbiljne zdravstvene teškoće. Stoga žele pokrenuti pravnu proceduru kojom bi se od jednog pacijenta – majke, zaštitio drugi pacijent – dijete, i onemogućilo ju da kaže "ne" carskom rezu ili drugoj potrebnoj medicinskoj intervenciji i time našteti vlastitom djetetu.
Ni riječi, naravno, o tome da su u hrvatskoj stvarnosti djeca na porodu najčešće stradavala, kako pokazuju brojni sudski slučajevi, ne zato što je majka odbijala carski rez nego zato što ga liječnici nisu željeli napraviti ili su to učinili kada je već bilo prekasno. U mnogima od tih slučajeva "nerazumne" majke su bile te koje su strahujući za nerođeno dijete plakale i molile liječnike da naprave carski rez i teško je uopće zamisliti kako se danas osjećaju, dok čitaju ovakav prijedlog gledajući pritom u svoju bolesnu djecu, koja zbog nečijeg tuđeg nemara neće imati priliku živjeti poput svojih zdravih vršnjaka.
Za razliku od hrvatskih ginekologa koji očito misle da je njima više stalo do zdravlja i života djece nego majkama, Poljaci su otišli u drugu krajnost i na trudnice bi strovalili i teret odluke čiji će život žrtvovati, svoj ili djetetov u situaciji kada je ženama ugrožen život. Zar da se time bave liječnici umjesto majke, dok oca ni ne spominju, jer liječnici su tu da dijete donesu na svijet, a kad je izvjesno da će umrijeti dijete ili majka, oni peru ruke, okreću leđa i djetetu i majci, ostavljajući ju da se nosi sa smrću. Svojom ili dječjom.
Ima li od toga grozomornijeg prijedloga? Svaka majka u punom smislu te riječi instinktivno štiti svoje dijete, u stanju je u sekundi i bez razmišljanja baciti se i pod automobil kako bi spasila dijete od smrti. Ali ako je dovedena u situaciju da razmišlja o vlastitoj smrti, istodobno će i prije svega misliti na dijete koje će odrastati bez njezine zaštite. Sama pomisao na to rastrgat će joj dušu, a ako još usto ima i drugo dijete koje ju čeka doma, nezamislivo je uopće kroz što će u tim trenucima prolaziti. Zar to Poljaci žele majkama!?
Ako pak u takvoj situaciji odabere da će sačuvati svoj život, a žrtvovati život djeteta u ime onog koje ju čeka kod kuće s tom odlukom će se mučiti čitav život. Ako Poljaci usvoje tu kukavičku zakonsku odredbu bolje je da trudnice ni ne dovode u bolnice nego ih ostave u polju da rađaju kao i prije sto godina, pa neka viša sila presudi tko će preživjeti. U Hrvatskoj u kojoj se, kad je trudnici ugrožen život, liječnici spašavaju njezin makar se dijete ne moglo sačuvati, žene barem ne moraju strijepiti od velikodušnosti države kao žene u Poljskoj.
>>Poljska premijerka Szydlo traži pet godina zatvora za abortus
>>Simpozij liječnika ginekologa: Tražimo da se fetus zaštiti kao pacijent