Poljoprivredi se ne smije smanjiti budžet

S europskim povjerenikom za poljoprivredu i ruralni razvoj, Poljakom Januszom Wojciechowskim razgovarali smo o tome što očekuje poljoprivrednike u mandatu nove Komisije, koje će promjene donijeti orijentacija na organsku proizvodnju te kako podržati mala i obiteljska gospodarstva i spasiti selo od izumiranja.

Višegodišnji financijski okvir za period 2021. do 2017. još nije dogovoren, no može se pretpostaviti da će biti smanjena sredstava za koheziju, ali i za poljoprivredu. Imate li planova kako poljoprivrednicima nadoknaditi gubitak sredstava?

Na stolu je prijedlog budžeta koji je pripremila prošla Komisija, a razgovori nisu gotovi pa će postizanje dogovora o proračunu biti veliki izazov za hrvatsko predsjedanje. Moja uloga kao povjerenika jest ta da štitim nacrt proračuna za poljoprivredu i bit ću protiv prijedloga da se on dodatno smanji. Sada imamo i novu situaciju, EK je predstavio “Green Deal” – zeleni plan, koji od poljoprivrednika zahtijeva više nego prije godinu dana kad je nacrt proračuna bio predložen. Ukratko, poljoprivreda bi morala biti ekološki prihvatljiva, a 40 posto proračuna za Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZAP) mora biti potrošeno na zaštitu okoliša, klime i bioraznolikost. Kad govorimo o novcu, moramo u obzir uzeti i distribuciju fondova, posebno više novca za mala i srednja gospodarstva i obiteljske farme. Od 2005. do 1015. u EU je nestalo četiri milijuna farmi – broj je pao s 14 milijuna na 10. U prosjeku, likvidirano je tisuću farmi na dan, i to većinom onih malih.

Dodatni problem je depopulacija ruralnih područja i starost poljoprivrednika. Kako će se poticati mladi da se bave poljoprivredom?

Iako postoji sustav potpora mladim farmerima, on nije dovoljan te je važno iskoristiti i kohezijska sredstva za razvoj ruralnih područja. Sada tek manji dio odlazi na selo. Distribucija fondova mora biti fer i ne diskriminirati. Grade se autoceste koje povezuju velike gradove, dok je lokalna mreža loša, a rezultat je prometna izoliranost. Druga važna točka je bolja pomoć poljoprivrednicima u krizi jer poljoprivreda je riskantan posao, ovisi o prirodi i ekonomskim krizama.

Koje će promjene doživjeti ZAP?

On mora biti ekološki prihvatljiv i jače ćemo podržavati mala i srednja gospodarstva.

Hoće li poljoprivrednici dobiti pomoć u prelasku na organsku proizvodnju?

Ključni trenutak će biti donošenje nacionalnih strateških planova jer države članice imaju pravo predložiti svoj koncept koji potom pregledava i usvaja Komisija. Nije svuda ista situacija – u Portugalu je većina poljoprivrednika starija od 65 godina, u Austriji, Njemačkoj i Poljskoj su mlađi. Prosječna veličina farmi u Hrvatskoj, Poljskoj je 10 hektara, u Rumunjskoj i manje, dok je u Češkoj 130 hektara. Jedan od mojih zadataka je da pripremim akcijski plan za razvoj organske proizvodnje, koja je bolja za okoliš, ali i za zdravlje ljudi. Čuo sam da u Hrvatskoj nije problem sama organska proizvodnja, već dospijeće proizvoda na tržište. Postoje farme koje imaju status organskih, no ne proizvode dovoljno. I tu postoji velika razlika među članicama – u Danskoj je svaki stanovnik lani potrošio 200 eura na organske proizvode, u mojoj Poljskoj, nažalost, samo 4 eura.

Ti proizvodi su skuplji.

Naravno, ali to znači da proizvodnju treba što više podržavati. Važna je i promocija organskih proizvoda i tu je šansa za lokalno tržište. Plus, time se smanjuje transport, što je bolje i za okoliš.

Hoće li se smanjivati masovni uvoz nekih namirnica, poput soje?

Lani je EU uvezao 36,5 milijuna tona soje, cijena transporta i utjecaja na okoliš je velika. Ne možemo zabraniti uvoz, ali možemo poticati proizvodnju proteinskih žitarica i time smanjiti potrebe za uvozom.

Netko tko strateški promišlja, trebao bi se, primjerice, preorijentirati na soju. Koliko su poljoprivrednici fleksibilni?

Ovo je velika šansa, posebno za manje i srednje farme jer su fleksibilnije. Mislim da će primjena novog ZAP-a s klimatskim ciljevima rezultirati upravo većom aktivacijom manjih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava.