Poljoprivrednicima na dar 60 tona gnojiva

– Ovo nam znači više nego ne znam kaj, ja ne dobim toliku penziju koliko ću dobiti gnojiva. Dobit ću 350 kilograma, a to vrijedi oko 1400 kuna – sretan je bio Franjo Hleb iz Gojanca kad je danas na sajmištu u Biškupcu od Grada Varaždina dobio četrnaest vreća gnojiva NPK. Poljoprivrednicima iz grada podijeljeno je šezdeset tona gnojiva za proljetnu sjetvu ili prihranu ozimih žitarica – kaže Tomislav Bogović, savjetnik za lokalnu samoupravu Grada Varaždina.

Franji Hlebu gnojivo će dobro doći za proizvodnju ječma i kukuruza, kojima hrani svinje. Othranjuje ih do težine 150 kilograma, a potom prodaje. Na 2,5 hektara, koliko obrađuje, sadi i krumpir. Dobiveno gnojivo velika je pomoć njegovu kućanstvu.

- No još kad bi i tržište djelovalo! Lani sam dobio sramotnu svotu prilikom interventnog otkupa svinja, otprilike šest kuna po kilogramu. Pa kako se to može isplatiti? Čujem da bi ove godine trebalo biti nešto bolje i da svinja nema pa im raste otkupna cijena – kaže Hleb.

Ne sviđa mu se kako izgleda zapušteno sajmište u Biškupcu.

- Nekad su rekli, jao si ga gazdi di pred hižom raste trava. A sad je, jao si ga nama, seljacima di na sejmu raste trava - kaže.

Posljedice tuče
Gotovo dvostruko više dobio je Antun Pomper, također iz Gojanca, koji obrađuje pet hektara zemlje. Ima žito, kukuruz, ječam i pšenicu te također hrani svinje, a od Grada je dobio 650 kilograma gnojiva.

- Tuča nam je lani sve polomila, stradalo nam je žito i ovo gnojivo nam puno znači - govorio je Antun Pomper dok su mu s teretnjaka radnici utovarivali 26 vreća gnojiva na prikolicu traktora.

Na sajmištu se danas prije podne stvorio poduži red, a mineralno gnojivo je dijeljeno s dva teretnjaka. Unatoč tome taj je posao trajao nekoliko sati.

Socijalna kategorija
Pravo na subvenciju, to jest na gnojivo, dobilo je 161 obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, koja obrađuju 445 hektara zemljišta. Dijeljenje gnojiva započeto je prije deset godina, a s vremenom se, kažu u Gradu, umjesto poticanja proizvodnje, pretvorilo u socijalnu kategoriju i pomoć onima koji ne proizvode tržišne viškove, nego prehranjuju obitelj. Naime, država ne potiče kulture koje su posijane na manje od tri hektara.

- Mi se ne možemo uspoređivati s onima koji obrađuju na desetke hektara. Oni dobivaju puno veće poticaje od nas. Mi proizvodimo hranu za sebe, a ako prodamo koju sitnicu, sretni smo - rekao nam je mladić, koji je u automobilu dovezao djeda da preuzme četiri vreće gnojiva.