VL: Premijer Sanader ovih je dana obišao baltičke zemlje koje i vi dobro poznajete. Možete li usporediti reformski kapacitet vlada u tim zemljama i hrvatske Vlade?
FISCHLER: Prvo, mislim da je Hrvatska već sad prema dohotku po stanovniku malo ispred nekih baltičkih država, a što se tiče reformskog kapaciteta, rekao bih da je glavna razlika u tome što je u baltičkim državama snažnija javna svijest o potrebi za reformama. Tamo je opće mišljenje da su reforme nužne, a u Hrvatskoj je to manje eksplicitno.
VL: Nije li odgovornost na političkoj eliti da javnost uvjeri u potrebe za reformama?
FISCHLER: Ne bih zaključio da je to povezano s političkom elitom, prije bih rekao da je to u vezi s poviješću. Ne bi trebalo zaboraviti da su baltičke države izgubile suverenitet i dugo bile pod Sovjetskim Savezom prije nego što su ponovno vratile suverenitet.
VL: Kako je došlo do toga da vas Vlada angažira za savjetnika u pocesu pregovora s EU?
FISCHLER: Vaša me vlada pozvala za savjetnika i ja sam pristao. To je moja profesija. Moje je sudjelovanje u pregovaračkom procesu ograničeno jer ne mogu sve vrijeme biti ovdje, ali u principu suradnja se svodi na to da mi Vlada uputi pitanja, a ja ponudim odgovore.
VL: Uskoro počinje screening, odnosno analiza usklađenosti zakona za poljoprivredu. Kakav je vaš zaključak o usklađenosti hrvatskih zakona vezanih za poljoprivredu?
FISCHLER: Prvo počinje opći, pa bilateralni screening, no mislim da je za Hrvatsku najvažnije da sama odluči kakvu poljoprivredu želi imati za deset godina. Hoće li poljoprivreda biti usmjerena na zadovoljavanje potreba domaćeg tržišta ili će se orijentirati prema izvozu? Ili će se taj koncept temeljiti na kombinaciji poljoprivrede i drugih aktivnosti, uz poljoprivrednike s pola radnog vremena? Hrvatska mora definirati kako bi poljoprivreda trebala izgledati u budućnosti i tek se tada može razviti pregovaračka strategija. No nije na meni da govorim kakve bi stavove Hrvatska trebala zauzeti. Ja sam samo stručnjak za poljoprivredu koji zna kako funkcionira sistem u Bruxellesu, a također imam iskustva u provedbi reformi.
VL: Ima li hrvatska poljoprivreda šansu orijentirati se na izvoz?
FISCHLER: Vaši su izgledi najbolji u području vaše mediteranske agrikulture. Hrvatska ima šanse u proizvodnji voća i povrća, vina te u maslinarstvu.
VL: Ne spominjete proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda, kao ni mesnih prerađevina?
FISCHLER: Imajte na umu da se meso i mlijeko proizvode svuda. Teško je za tu vrstu proizvoda naći nova tržišta, a postojeća su zasićena.
VL: Ovdje se očekuje da će jedan od najvećih političkih problema biti zaštita poljoprivrednog zemljišta kad se bude tržiše nekretnina moralo otvoriti za strance. Šo je vaše mišljenje?
FISCHLER: Taj problem ne treba preuveličavati. Uvijek postoji mogućnost da se poljoprivredno zemljište zaštiti kako bi ostalo u vlasništvu domaćih stanovnika. Može se, primjerice, posjedovanje zemlje ograničiti na one koji se bave poljoprivredom. Druga je mogućnost, koju su iskoristile brojne države u razdoblju tranzicije, da se tijekom određenog prijelaznog razdoblja strancima onemogući da kupuju poljoprivredno zemljište.
VL: Ovdje se čuje ideja da bi država trebala otkupljivati zemlju od staračkih domaćinstava kako bi spriječila prodaju strancima?
FISCHLER: Pitanje je što bi država dalje radila s tom zemljom. Ako zemljište ostaje zapušteno i neiskorišteno, onda takva mjera ne pomaže puno. Cilj bi morao biti da se poljoprivredno zemljište koristi.