Jedna naša teorija kaže da su Hrvati došli iz Krakova, a poljska drži da su se oni doselili iz Hrvatske

Poljaci su, kao i Hrvati, vrlo otvoren i maksimalno domaćinski raspoložen narod. Uvijek su voljni prihvatiti nekoga sa strane i pokazati mu sva svoja bogatstva. Razlikujemo se jedino u stilu – oni većinom hodaju u odijelima, imaju poseban kodeks odijevanja i ponašanja na fakultetima, dok je kod nas sve puno ležernije – kaže dr. sc. Josip Jagodar (29), mladi znanstvenik iz Slavonskog Kobaša, koji je za svoju doktorsku disertaciju sveobuhvatno istražio i zabilježio što veže Hrvatsku i Poljsku, Hrvate i Poljake.

Oba naroda su slavenska, stoljećima su se borila za nacionalnu samobitnost i očuvanje državnih granica i dugo provela pod tuđinskom upravom i čizmom komunizma. No, što nam je još zajedničko? Dosad se o tome malo znalo. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Hrvatsko-poljske veze u prvoj polovici i sredinom 20. stoljeća” Jagodar otkriva da su veze Hrvatske i Poljske puno snažnije i važnije nego što smo mislili.

Kod Poljaka mjeseci kasne za našima

– Ideja je došla pri izboru teme za doktorat iz kroatologije. Budući da sam još prije učio poljski jezik, htio sam na neki način povezati Poljsku i Hrvatsku. Planirao sam upisati doktorat u Varšavi i baviti se Poljacima u Hrvatskoj. Nažalost, nisam uspio, pa sam se na kraju odlučio pozabaviti dotad prilično neistraženom temom Hrvata koji su između dva svjetska rata živjeli u Poljskoj – kaže Jagodar.

Jagodarova disertacija bila je nastavak rada njegova prethodnika koji se bavio Hrvatima u Poljskoj u 19. stoljeću. Kako sam kaže, većina povjesničara još uvijek se ne želi baviti 20. stoljećem zbog zlatnog pravila da, dok ne prođe 50 do 100 godina od nekog događaja, ne treba ga istraživati. Upravo zbog toga on se odlučio za prvu polovicu i sredinu 20. stoljeća. Proučio je obiteljsku ostavštinu hrvatskog književnika, polonista i prevoditelja, rođenog Iločanina Julija Benešića koji je osam godina bio kulturni ataše u Varšavi i koji je povezao institucije Hrvatske i Poljske. To mu je pomoglo u istraživanju niza drugih značajnih Hrvata poput Ive Andrića, Vilima Frančića ili Miroslava Krleže koji su, zahvaljujući Benešiću, odlazili u Poljsku i širili hrvatsku kulturu i jezik.

– Jedna naša teorija govori da su Hrvati u Hrvatsku došli iz Krakova u Poljskoj, dok istodobno poljska teorija kaže da su se Poljaci doselili iz Hrvatske, odnosno da su bila tri brata – Poljak, Čeh i Rus, koji su se s područja Krapine preselili u Poljsku – navodi povjesničar, kroatist i kroatolog koji radi kao učitelj u osnovnoj školi u Slavonskom Kobašu te istodobno vodi četiri kolegija na Sveučilištu u Slavonskom Brodu.

Jagodar već devet godina uči poljski jezik. U tom je vremenu u četiri navrata boravio u Poljskoj na studijskim putovanjima i ljetnim školama. Poljski jezik ga je oduševio, posebno neke riječi kao što su przescieradlo (list, plahta). Mnoge su riječi slične našima, a značenje im je različito. Tako je kod njih trudno – teško, dok nazivi mjeseci u godini kod Poljaka kasne u odnosu na naše, pa je tako srpanj – lipiec, kolovoz – sierpien, a studeni – listopad.

– Svi koji žele naučiti poljski i koji misle da će im to ići lako jer je sličan hrvatskom gadno će se iznenaditi. Jezik im je kompliciran, ima puno više poveznica sa staroslavenskim, 36 slova i dvoglase koji kod nas ne postoje i od kojih se neki ne mogu ni izgovoriti – ističe slavonski znanstvenik.

Dvojica generala iz 2. svjetskog rata

U svom istraživanju naišao je na brojne znamenite Hrvate koji su živjeli i radili u Poljskoj, pa čak i na generale iz Drugog svjetskog rata – Wladyslava Maczeka i Miroslava Ferića. Po Maczeku su danas nazvane četiri škole u Poljskoj. Poveznicu vidimo i u činjenici da je ta istočnoeuropska zemlja u povijesti dugo bila podijeljena, ali među stanovništvom je, kao i kod nas, uvijek bio izražen nacionalni naboj i želja za osamostaljenjem. Doduše, mi smo svoje želje ostvarili tek devedesetih, a oni odmah nakon 2. svjetskog rata, premda su na oslobođenje od ruskog zagrljaja i oni morali pričekati slom komunizma.

– Ako smo mi bili predziđe kršćanstva, oni su bili granica između pravoslavlja i rimokatoličanstva.

Jagodar kaže da bi se u nekim područjima moglo napraviti i više. Zašto je ta suradnja toliko važna?

– Poljaci prije nisu imali toliko razvijenu ekonomiju i kulturu, ali su od ulaska u Europsku uniju znatno napredovali. Bili su izuzetno uspješni u povlačenju europskih sredstava i u tom smo smislu puno naučili od njih – zaključio je Jagodar.