Poljska ugrožava vladavinu prava, Bruxelles ne zna kako je kazniti

Bruxelles i Varšava ponovno su u tankoj igri živaca. Nakon višemjesečnih pokušaja da svoj spor oko ugrožene vladavine prava u Poljskoj riješi putem “tihe diplomacije”, u razgovorima daleko od očiju javnosti u kojima se pokušava postići kompromis bez povlačenja lakog i teškog naoružanja, Europska komisija zadala je “krajnji rok” poljskoj vladi do kojeg se mora pronaći rješenje, inače će Komisija uputiti Poljskoj “mišljenje” koje pokreće proceduru nadzora vladavine prava što u krajnjoj liniji može dovesti do sankcija u obliku oduzimanja prava glasa šestoj najvećoj članici Europske unije. No “krajnji rok” koji si je sama zadala, Europska komisija nije ispoštovala.

Taj je rok istekao u ponedjeljak prošli tjedan, a Komisija ga je produžila za još tjedan dana. Neki u tome vide naznaku da će kompromis između Bruxellesa i Varšave ipak biti postignut, ali sve više ljudi u tome vidi jednostavno nemoć Europske komisije da zaista prijeđe s riječi na djela i pokrene proceduru sankcija protiv jedne države članice.

– Iako EU ima stvarnu moć nad zemljama koje pregovaraju o članstvu, zapravo imamo vrlo skromnu moć nad državama članicama nakon njihova pristupanja – priznao je ovih dana Johannes Hahn, europski povjerenik za susjedstvo i pregovore o proširenju, govoreći upravo o Poljskoj.

Procedura nadzora vladavine prava u nekoj zemlji članici EU može dovesti do aktiviranja članka 7. temeljnog ugovora o funkcioniranju EU. Taj članak propisuje da se državi koja krši vladavinu prava može oduzeti pravo glasa u Vijeću EU. Takve sankcije smatraju se “nuklearnom opcijom”, oružjem koje postoji, ali za kojim se poseže samo u krajnjoj nuždi, i nikad do sada nisu pokrenute ni prema jednoj državi članici. No, Poljska je početkom ove godine, zbog nekoliko poteza nove poljske vlade formirane nakon pobjede desne, krajnje konzervativne i euroskeptične stranke Pravo i pravda, postala prva država EU prema kojoj je uopće pokrenuta procedura nadzora vladavine prava.

Stranka Pravo i pravda prvo je pobijedila na predsjedničkim izborima u svibnju, a zatim i na parlamentarnim izborima u listopadu 2015., i odvela je Poljsku iz pozicije zemlje koja se smatra uspješnom i konstruktivnom članicom EU u poziciju zemlje koja klizi u konzervativni euroskepticizam, narušava europske vrijednosti poput vladavine prava i verbalno ratuje s Europskom komisijom.

EK traži od Poljske da popusti

Ubrzo nakon dolaska na vlast nova je vlada poništila odluku o imenovanju sudaca Ustavnog suda koju je donijela prethodna vlada i donijela je novu odluku o imenovanju svojih kandidata za ustavne suce. To je stvorilo podjelu u društvu gdje se dvije strane svađaju koja su imenovanja valjana, a koja nisu. Osim toga, nova je vlada usvojila zakon koji propisuje da Ustavni sud donosi odluke o neustavnosti novih zakona dvotrećinskom, umjesto natpolovičnom većinom. Taj potez doživljen je u EU kao potez kojem je cilj otežati, pa čak i praktički onemogućiti Ustavnom sudu da provjerava zakone koje donosi parlament. EU upravo u tome vidi najveću opasnost za vladavinu prava u Poljskoj. Da kaos bude još veći, Ustavni sud ocijenio je taj zakon neustavnim, no vlada je odbila objaviti tu presudu u Narodnim novinama, a bez te objave presuda formalno ne može stupiti na snagu.

Europska komisija traži od poljske vlade da popusti, promijeni zakon, prekine s pokušajima političke kontrole Ustavnog suda, no poljska vlada signalizira da nema namjeru popustiti čak ni kad joj EK zadaje “krajnji rok”.

– Postoji granica do koje Bruxelles može ići u svojim diktatima oko toga što bi poljski zakoni trebali propisivati. Za mene, ta je granica poljski suverenitet – rekla je premijerka Beata Szydło u obraćanju parlamentu u petak 20. svibnja, tri dana prije isteka Komisijina “roka” koji je kasnije pomaknut za još tjedan dana.

Beata Szydło je premijerka, Andrzej Duda predsjednik je države, no stvarnim “kraljem Poljske” smatra se predsjednik stranke Pravo i pravda Jarosław Kaczyński, koji je formalno samo parlamentarni zastupnik, no iz pozadine vuče mnoge konce. Kratko je, 2006.-2007., bio premijer Poljske, dok je njegov pokojni brat blizanac Lech Kaczyński bio predsjednik. U govoru početkom svibnja, koji je izgledao kao obraćanje jednog državnika naciji, Jarosław Kaczyński optužio je sve domaće i strane kritičare da stvaraju “anarhiju” u Poljskoj i poručio da njegova stranka to neće to dopustiti niti će popustiti pritiscima iz EU.

– Mi ćemo ići svojim putem – rekao je Kaczyński naglašavajući promjenu smjera u koju se Poljska upušta pod vodstvom njegove stranke.

Savez s Mađarskom

Koračajući tim novim putem, Poljaci gube ne samo naklonost svojih prijatelja u Europi, nego i u SAD-u, a posljednji signal da se to događa došao je od bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, supruga vodeće demokratske kandidatkinje u utrci za novu američku predsjednicu Hillary Clinton.

– Poljska i Mađarska, dvije zemlje koje ne bi bile slobodne da nije bilo SAD-a i dugog Hladnog rata, sada su odlučile da demokracija zahtijeva previše muke. Oni žele vladavinu u stilu Putina: dajte mi autoritativnu diktaturu i van sa strancima – rekao je Bill Clinton na jednom predizbornom skupu svoje supruge pretprošlog tjedna. Poljska vlada reagirala je na tu izjavu tvrdnjom da “nije fer”, a mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto izjavio je da “nitko, pa ni bivši američki predsjednik Clinton, ne može sebi dopustiti da vrijeđa mađarski narod”. Pogoršani odnosi između Varšave i Bruxellesa utječu i na gospodarstvo. Poljska je bila jedina članica EU koja nije osjetila recesiju nakon izbijanja svjetske financijske krize 2008., no rejting agencije sada joj snižavaju izglede kretanja kreditnog rejtinga, a vicepremijer Mateusz Morawiecki priznao je ovih dana da “20 posto potencijalnih investitora koji bi inače već ulagali u Poljsku imaju upitnike i čekaju na konačno rješenje spora” oko vladavine prava. Ipak, odmah je dodao da “nema nikakvih problema s vladavinom prava u Poljskoj”.

– Mogao bih vam spomenuti 10 drugih zemalja u EU koje imaju većih problema s demokracijom i vladavinom prava nego Poljska – rekao je Morawiecki u razgovoru s grupom novinara u Bruxellesu. Mogao bi, ali nije ih spomenuo.

U institucijama EU u Poljskoj zasad nitko ne spominje Hrvatsku u razgovorima o urušavanju vladavine prava i demokratskih standarda u Poljskoj ili Mađarskoj. No, u pojedinim europskim medijima, poput njemačkog tjednika Der Spiegel, i Hrvatska se svrstava u isti koš s tim dvjema zemljama koje kroče “neliberalnim” putem.

No, razlika između Hrvatske i Poljske još uvijek je u tome što se dojam o ugrožavanju demokratskih standarda u Hrvatskoj temelji na medijskim izvješćima, dok je taj dojam u Poljskoj bio utemeljen na nečem puno čvršćem – promjenama zakona koje se tiču Ustavnog suda. Europska komisija ne može pokretati procedure na temelju medijskih izvješća, ali dužna je pokretati ih na temelju promjena zakona koje formalno zadiru u neovisnost pravosuđa i vladavinu prava. Na formalnu odluku neke države Komisija može formalno reagirati. Ali, kako pokazuje procedura pokrenuta protiv Poljske, Komisija čak ni tad, kad pokrene proceduru, nije sklona srljati u strože prijetnje sankcijama nego pokušava kroz razgovor s vladom sporne države članice doći do kompromisa koji bi problem riješio tiho, bez puno buke. Hoće li Komisija i Poljska uspjeti postići rješenje krize bez puno buke, vidjet će se kad ovaj tjedan istekne i drugi, pomaknuti “krajnji rok” koji je Varšavi dala Europska komisija.