Poljsko ‘ne’ danas, ‘da’ je slobodnoj i solidarnoj Europi u budućnosti

Kriza kao što je ova događa se jednom u sto godina. Razmjere gubitaka uzrokovanih epidemijom COVID-19 tek treba otkriti. Međutim, već vidimo ljude koji proživljavaju brojne poteškoće, pogođene sektore gospodarstva i obitelji u očaju zbog gubitka voljenih. Iako je cjepivo na pomolu, naši problemi neće tako brzo završiti. Europljani tek trebaju vidjeti tračak nade. A hoće li Europljani moći povratiti svoju vjeru u budućnost, ovisi o Europskoj uniji, njezinoj snazi, zajedničkim naporima i učinkovitosti država članica.

Raznolikost je naše blago

Pandemija COVID-19 najveća je kriza od Drugoga svjetskog rata. Prvi put nakon 1989. godine imamo priliku odgovoriti na izazov zajedno, kao neovisna i ujedinjena Europa. Ovo je velika šansa. Istovremeno to je velika neizvjesnost. Možemo li se nositi s povijesnom težinom ovog pokušaja? Vjerujem da će povjesničari ovaj trenutak opisati kao vrijeme velikog testa za Europu.

Ipak, u ovom odlučujućem trenutku koji poziva na uzajamnu solidarnost u Europi se probudio duh podjele. Kao da bi silan trud Fonda za oporavak trebao biti uništen onim što je oduvijek bila slabost našega kontinenta: težnja za raspravom i traženjem onoga što nas dijeli, a ne onoga što nas spaja. Način na koji uvjetovanje vladavine prava treba biti uključeno u rezoluciju ne samo da stvara ozbiljne sumnje u pravne temelje ovoga mehanizma već i podriva načela povjerenja i lojalne suradnje između država članica i institucija Unije. Trenutačne radnje kojima se zaobilaze Ugovori dovode do stanja velike pravne nesigurnosti. Želimo li to ponuditi našim građanima kao odgovor na dramatičnu situaciju u kojoj su se našli zbog pandemije? Neizvjesnost i politički sporovi?

Ozbiljan problem i paradoks suvremene EU jest činjenica da, unatoč stalnom naglašavanju važnosti raznolikosti, ona ne može prihvatiti raznolikost pravnih i ustavnih sustava utemeljenih u tradicijama različitih zemalja. Zajednica se sastoji od različitih modela demokracije, jer se europske nacije međusobno razlikuju. Francuska Peta Republika i Savezna Republika Njemačka nisu slične. To je prirodno, s obzirom na to da je jedna uspostavljena voljom francuskoga naroda, dok je druga uspostavljena voljom njemačkoga naroda. Talijani ili Poljaci, Portugalci ili Hrvati – svi imaju pravo biti drugačiji. EU bi trebala težiti solidarnosti u različitosti, jer će samo tada njezino jedinstvo biti konstruktivno i korisno. Raznolikost je uostalom europsko blago, a ne prokletstvo.

Zahtijevamo jednakost i poštovanje Ugovora. EU ne može dovoditi u sumnju vlastita pravila, niti ih mijenjati na politički zahtjev nekih država članica. Uredba o zaštiti proračunskih interesa EU sekundarna je u odnosu na Ugovor o Europskoj uniji, pa stoga ne može zaobići, zamijeniti ili izmijeniti pravila navedena u tom Ugovoru. Mehanizam uvjetovanja vladavinom prava u Uredbi je zaobilaženje, na neki način „nanovo ispisuje“ zakon nad Ugovorom, točnije čl. 7. Ugovora o EU. To se mora reći jasno – mehanizam koji su osmislile države članice da se zaštiti poštovanje vladavine prava sam zaobilazi pravo EU i stoga prijeti vladavini prava.

U EU često svjedočimo sporovima i razlikama u mišljenjima, ali također imamo mehanizme koji vode do dogovora. Čvrsto vjerujem da smo sposobni razviti rješenje koje poštuje slovo i duh Ugovora. Ili je ovo možda igra koju igraju određeni „glumci“, koji ne žele da Fond za oporavak stvarno počne djelovati. Možda ne žele doprinositi zajedničkom proračunu, najviše iskorištavajući zajedničko europsko tržište?

Danas svi imamo jedan cilj, a taj nam cilj – gospodarski oporavak Europe – mora biti vodilja.

Mehanizam u svom sadašnjem obliku dovodi do opasnih interpretacija. Daje veliku moć i diskreciju entitetima bez demokratske legitimnosti ili entitetima sa značajnim „demokratskim deficitom“ u usporedbi s nacionalnim parlamentima. To ozbiljno prijeti svim državama članicama i budućnosti cijele Unije. Oni koji misle da su imuni, ne shvaćaju koliku slobodu ovaj mehanizam dopušta.

Uostalom, nije toliko teško zamisliti situaciju u kojoj se nekoj političkoj sili u EU ne svide ustavne ili ekonomske reforme uvedene u određenoj državi članici. Dovoljno će biti tvrditi u medijima i u europskom parlamentu da ova reforma krši vladavinu prava i time otvoriti put k rezanju sredstava. Je li to zaista ono što želimo? Omogućiti takvu samovolju? Stvoriti takve centrifugalne sile koje bi ova uredba uzrokovala?

Ograničavanje suvereniteta

Takvo rješenje pruža dosad neviđene mogućnosti za politički pritisak na tijek poslova u unutarnjoj politici država članica. Naglašavam: unutarnjoj politici. Danas je ovaj proizvoljni, politički motivirani mehanizam usmjeren protiv Poljske, ali kako možemo biti sigurni da neće biti usmjeren protiv druge države članice koja se ne želi podrediti političkoj volji institucija iz Bruxellesa? Ugovori poštuju i štite suverenitet, dok ga novi mehanizam krši i ozbiljno ograničava.

Neodobravanje ovakvog stanja stvari, tj. veto, ne dovodi do slabljenja EU. To je mehanizam usađen u stvarnost struktura EU, u skladu s duhom Zajednice i njezinom demokratskom prirodom. To je sigurnosni ventil potreban da bi Unija uopće mogla postojati. To je način da se zaštiti kompromis i zapreka protiv nametanja volje od strane onih koji su trenutno jači. To je potvrda činjenice da glas svih država članica ima jednaku težinu.

Charles de Gaulle jednom je rekao da „čovjek žrtvuje budućnost sadašnjosti, jer jednostavno ne može reći „ne“. Poljska se osjeća odgovornom za budućnost Europe. Stoga je naše „ne“ za danas predloženi mehanizam istovremeno i „da“ Europi uistinu ujedinjenoj u raznolikosti, slobodnoj, jednakoj i solidarnoj.