Akademske godine 1989./90. na svim katoličkim teološkim učilištima u Hrvatskoj svećenički kandidati činili su 52,71 posto svih upisanih studenata, redovnice 14,72 posto, ženski laici 18,94 posto, a muški laici 13,63 posto. Nakon 12 godina taj se omjer posve promijenio. Tako je 2000./01. akademske godine teološki studij upisalo čak 49,93 posto ženskih te 21,30 posto muških laika, zatim tek 24,78 posto svećeničkih kandidata te samo 3,99 posto redovnica! Kad se ženskim laicima pribroje redovnice, ispada da je te godine teologiju upisalo čak 53,92 posto studentica!
Te je iznimno zanimljive podatke prikupio i obradio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Josip Baloban želeći pomoću njih objasniti fenomen laikata u Hrvatskoj te potkrijepiti tvrdnju o potrebi što hitnijeg uključivanja što većeg broja laika u život i rad Crkve. S obzirom na ukupan broj laika, opravdano je, kaže, govoriti o svojevrsnoj feminizaciji teološkog studija! S tim u svezi moguće je u budućnosti očekivati feminizirano zvanje vjeroučitelja u školi.
Svećenički kandidati u manjini
Zasad se u školi, objašnjava, nije dogodila feminizacija s obzirom na školski vjeronauk, jer prevladavaju muški vjeroučitelji te svećenici i redovnice. Godine 1999. bilo je ukupno 2733 vjeroučitelja i vjeroučiteljica u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj. Od toga su 41,74 posto bile vjeroučiteljice, 58,25 posto vjeroučitelji. Laika je bilo 39,04 posto, redovnica 14,23 posto i svećenika 46,72 posto.
- Desetak godina prije državno-političkih promjena u Hrvatskoj na KBF-u u Zagrebu u zimskom semestru 1981./82. godine vjernici laici činili su 10,55 posto, redovnice 1,37 posto, a svećenički kandidati 88,07 posto svih upisanih studenata. U istom semestru 1989./90. godine redovnice su činile 14,45 posto, vjernici laici 31,99 posto, a svećenički kandidati 53,55 posto. Početkom 90-ih godina dolazi do dvostruke promjene: raste broj upisanih i mijenja se odnos broja svećeničkih i nesvećeničkih kandidata na teologijama. Tada je KBF ponovno vraćen u sastav Sveučilišta, Crkva izlazi iz getoizacije, priznaje se i društvena dimenzija vjere, uvodi se vjeronauk u škole te raste zanimanje vjernika laika za teološki studij. U tom kontekstu teološka učilišta u Hrvatskoj postižu brojku više od 1100 upisanih već u zimskom semestru 1990./91. godine, a godinu poslije već je dvostruko više upisanih nego što ih je bilo na kraju 80-ih godina. Dosad je najveći broj upisanih bio u zimskom semestru 1992./93. godine. Tada je bilo ukupno upisanih 2085 studenata i studentica. Od toga su svećenički kandidati činili 24,70 posto, redovnice činile 7,77 posto, a laici 67,53 posto - otkriva nam prof. Baloban te nastavlja:
- Studenti filozofsko-teološkog studija, s obzirom na određene kandidate, stubokom su se promijenili. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća svećenički kandidati su u manjini, dok su u prvih 25 godina poslije Drugog vatikanskog koncila bili u većini. Tako svećenički kandidati čine jednu četvrtinu s obzirom na sve studente teologije te im se broj unutar istog desetljeća kretao od 20 do 27 posto. S druge strane, laici čine više od dvije trećine svih studenata. Unutar te grupe vjernice laikinje čine posebnu grupaciju, koja dostiže i više od 50 posto svih upisanih studenata.
Najveći dio laika, koji upisuje teološki studij, osobito na razini postojećih instituta, kandidati su za vjeroučitelja i vjeroučiteljicu u školi. I na kraju, prvotna motivacija u najvećem dijelu studenata na institutima za teološku kulturu laika i na Institutu za kršćansku duhovnost nije školski vjeronauk.
Zatečena Crkva
Upravo su u toj činjenici određena polazišta za stvaranje različitih crkvenih službi, bilo volonterskog, bilo nekog drugog karaktera. U vjernika laika, koji ne žele biti vjeroučitelji u školi ni katehete na razini župne zajednice, motivacija za studij teologije jest ili isključivo osobne naravi ili pred očima imaju novi profil zvanja, odnosno zanimanja, koja u Hrvatskoj još nisu zaživjela. Upravo takvi studenti tjeraju na razmišljanje odgovorne za reformu teološkog studija i obrazovanja u Hrvatskoj. Je li hijerarhijsku Crkvu, kao i profesore teologije, pomalo iznenadilo i zateklo povećanje broja studenata laika? Stoga vrijeme za raspravu i dogovor o profilima zvanja, odnosno zanimanja vjernika laika već istječe. Jednom riječju, mora se ići za stvaranjem i formiranjem laika teologa koji nije svećenik ni redovnik. Što ćemo s diplomiranim teolozima kada se popune sva radna mjesta u školama - pita prof. Baloban.
Očito je, dodaje, da osim vjeroučitelja u školi Katolička crkva u Hrvatskoj u 35 godina nakon Drugog vatikanskog koncila konkretno nije učinila mnogo u pripremanju i realizaciji profesionalnih i volonterskih pastoralnih službi, koje su tipično laičke, a koje se odnose, prije svega, na crkvene ustanove i na župnu zajednicu.
Zapostavljene laičke službe
- Osim toga, nisu ispunjena očekivanja vjernika laika niti su riješeni pastoralni problemi koji su već dulje pred vratima. Ipak na teološko-teorijskoj razini bilo je razmišljanja o nekim profilima i pastoralnim službama. Već početkom 90-ih godina pisalo se o pastoralnim asistentima/referentima i o referentima/asistentima zajednice. Spominjani su diplomirani teolog, laik vjeroučitelj, teolog-publicist, suradnik u župnoj katehezi, savjetnik u radu s obitelji i oženjeni đakon. U Hrvatskoj su još pastoralno-teološki premalo cijenjeni pastoralni suradnici, članovi župnih ekonomskih i župnih pastoralnih vijeća, koji su zapravo neiskorišten potencijal. Upravo članovi spomenutih vijeća već su klasičan primjer volonterskih službi.
No, nije dobro da se dimenzija dobrovoljnosti ograničava samo na njih. Nužno je proširiti volonterske službe i na osobe koje nisu članovi tih vijeća. Jednako tako je potrebno u našoj Crkvi definirati koje profesionalne službe trebamo u našem pastoralnom djelovanju. Razmišljanje o novim profilima crkvenih službi, dakako, uvijek je povezano i s problemom kako riješiti njihovo financiranje. No, to ne smije biti zapreka za odvažno razvijanje, kako profesionalnih, tako i volonterskih službi od župne zajednice do razine biskupije - zaključuje dekan zagrebačkog KBF-a.
Piše Zvonimir Despot