Vuk sit, a ovce na broju. Tako bi se otprilike mogla opisati odluka Arbitražnog suda koji je odlučivao o linijama razgraničenja između Hrvatske i Slovenije.
Svojevrsnim solomonskim rješenjem pokušalo se zadovoljiti obje strane, bez obzira na to što je već mjesecima očito da su Slovenci pokušavali utjecati na proces, zbog čega se Hrvatska povukla iz arbitražnog postupka. Rješenje “junctiona”, odnosno svojevrsnog spoja Slovenije na otvoreno more koje ona ima pravo uvijek i pod svakim okolnostima koristiti, ipak ostavljaju suverenitet ovog uskog komadića mora pod okriljem Zagreba. I na taj način ova se arbitražna odluka može bez problema tumačiti povoljnom za Hrvatsku.
Ostaje morska granica s Italijom
Ovakvo rješenje, ma koliko rijetko bilo, ipak nije prvi put primijenjeno između dviju države. Upravo je takvim, doduše cestovnim, a ne morskim koridorom, svojedobno bio spojen Zapadni Berlin sa Zapadnom Njemačkom. Suverenitet nad tom prometnicom imala je Istočna Njemačka, no sav promet prema Zapadnom Berlinu odvijao se bez ikakva zadržavanja, pregleda ili ometanja. Baš kao i što bi se promet sada trebao odvijati između Slovenije i otvorenog mora.
S druge strane, ovakva formulacija bitna je i za Hrvatsku zbog činjenice da nam ostaje morska granica s Italijom, koju bismo, da je Sloveniji dodijeljen njihov puni zahtjev, izgubili odlukom arbitraže. Na taj način zadržavamo još jednog, vrlo bitnog susjeda, a ostaje nam i mogućnost korištenja fondova za prekograničnu suradnju što svakako ne treba smetnuti s uma. Ključno je pitanje kako će se Hrvatska sada ponijeti.
S jedne strane, iz arbitraže smo službeno izašli, s druge strane, odluka arbitražnog suda relativno je povoljna za Hrvatsku. Od Zagreba se očekuje da poštuje odluku suda, što je poručila i Njemačka. Položaj Zagreba sada je ugodan i moguće je taktizirati, usmjeravati igru u bilo kojem smjeru. S druge strane, u Ljubljani sada vjerojatno “gori”. I nadaju se kako će Hrvatska ostati pri odluci da je arbitraža ništavna.
Hrvatska je izgubila 20-30 posto Savudrijske vale. Nažalost to je posljedica Račanove nepromišljene i ishitrene odluke da parafira sporazum s Drnovšekom. I od te činjenice ne možemo pobjeći. No s druge strane, Slovenija je zahtijevala (i prema Račanovu parafiranom sporazumu bi dobila) proširenje svojih teritorijalnih voda do međunarodnih voda. Unatoč očekivanjima, to u ovom slučaju nije dobila i to je ogromno razočarenje za Sloveniju, a ogromna sreća za Hrvatsku u ovim okolnostima. Hrvatska vlada bi sad sve trebala sve dobro proučiti i potom u konzultaciji s ostalim strankama, i naravno uz informiranje javnosti, donijeti odluku u vezi s arbitražnom odlukom. Treba biti pragmatičan i racionalno postupati.