Pomalo, pomalo! Novi svehrvatski pozdrav

Građani Starog Grada na Hvaru imaju neobičan pozdrav. Na “dobar dan” odgovaraju s “pomalo”! Kad sam to prvi put čuo, pomislio sam da je posrijedi neka zafrkancija. Ali, nije. “Pomalo” je sažetak stare mudrosti o tome da žurba nikamo ne vodi i da pretjerivanje samo škodi. U svemu valja sačuvati mjeru, pa i s dobrim željama. “Pomalo” je iskustvo koje je možda staro kao i sam Stari Grad, gotovo 2400 godina!

I uvijek može dobro doći, a osobito u današnjoj Hrvatskoj koja se na bezbroj mogućih i nemogućih načina nastoji izludjeti. “Pomalo” bi mogao biti sveopći hrvatski pozdrav! Pomalo! nije izviknuo (a rado bi, da je za pozdrav znao) Slaven Bilić kad je nedavno, nakon izgubljene utakmice nogometne reprezentacije, opisivao bijes koji se sručio na njega i najbolje hrvatske nogometaše.

Pjena im je curila iz usta dok su režali na nas, zgroženo je o hrvatskim bjesovima referirao savezni kapetan. Pomalo! o, kako je to strano našem sportskom svijetu, neumjerenom u slavljenju pobjeda i sumanutom u suočavanju s porazom.

Da oporba – politička, medijska, tajkunska – pomalo i popuno nastoji srušiti vladu, to je dio demokratske igre, ali otkud toliko slijepog bijesa? Pomalo! Jadrankina vlada sa Slovencima još ništa nije zaključila, nego je samo otključala zaključane pregovore o ulasku Hrvatske u EU. Za ljutnju uvijek ima vremena, a dobrih je poteza tako malo! Pomalo! prošaptao je kulturni poslenik Šime Šimatović, u muzejskom podrumu osnovao Hrvatski kulturni klub i pomalo počeo opskrbljivati siromašne sredine glasovirima.

Posljednji je instrument (od njih 30-ak) otišao u davno upokojeno ličko selo Boričevac, da bude pri ruci u danima njegova uskrsnuća. Koliko je naših razdraženih javnih samoljubaca na to obratilo pozornost? “Podmukli demon posprdnosti” (Bjesovi, Dostojevski) harači hrvatskom javnošću i ubija u ljudima apetit za život. Na kraj mu možda može stati kultura, ali gdje je kultura?

Podizanje velebnog Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu, događaj koji se po važnosti može mjeriti sa zidanjem HNK 1895., gotovo da se javno i ne spominje drugačije osim kao skandal.

Mjesto da se (pomalo!) radujemo njegovu skorom otvaranju, primorani smo zuriti u stvarne (manje) i izmišljene (više) obračune u muzejskom zakulisju. Pomalo, gospodo, pomalo! Čemu divljati u petoj brzini, kad je ugodnije i sigurnije putovati u laganoj vožnji.