Žalbeno vijeće Haaškog suda pod predsjedanjem Theodora Merona danas je poništilo oslobađajuću presudu Radovanu Karadžiću po prvoj točki optužnice, kojom ga se tereti za genocid u više općina Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je presuda izrečena na dan kada se prije 18 godina dogodio genocid u Srebrenici. Predmet je vraćen na postupak Raspravnom vijeću.
15.39 Zasjedanje Žalbenog vijeća završeno je. Radovanu Karadžiću ipak će suditi za genocid u BiH.
15.37 Žalbeno vijeće odbija Karadžićev argument da bi poništenje oslobađajuće presude omelo tijek suđenja za ostale točke optužnice.
– Iz navedenih razloga Žalbeno vijeće djelomično odobrava prvu, drugu i treću žalbenu osnovu tužilaštva, poništava oslobađajuću odluku Raspravnog vijeća i vraća na snagu optužbe kojima se tereti Karadžić po prvoj točki optužnice. Odbija preostale žalbene osnove tužilaštva i vraća predmet Raspravnom vijeću – rekao je sudac Theodor Meron.
15.33 Žalbeno vijeće djelomično prihvaća drugu i treću osnovu i poništava zaključak Raspravnog vijeća da ne postoje dokazi o genocidnoj namjeri Karadžića i drugih navodnih članova udruženog zločinačkog pothvata.
15.28 Žalbeno vijeće zaključilo je da je Raspravno vijeće pogriješilo zaključivši da nema dokaza da bi razuman presuditelj o činjenicama mogao zaključiti da se dogodila radnja u osnovi djela genocida, hotimično nametanje uvjeta smišljenih da izazovu duševno uništenje žrtava.
"Nema dokaza za genocid"
Karadžić je 11. lipnja podnio zahtjev za izricanje oslobađajuće presude po svim točkama optužnice u skladu s pravilom 98 bis Pravilnika. Na raspravi održanoj 28. lipnja 2012. Raspravno vijeće izreklo je oslobađajuću presudu po prvoj točki optužnice, u kojoj se navodi da je Karadžić sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu, zajedno s drugim članovima vodstva Srbije i bosanskih Srba, koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata iz općina u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 31. ožujka 1992. i 31. prosinca 1992. provođenjem kampanje progona, koja je uključivala ponašanje na osnovi kojeg se vidjela namjera da se počini genocid, izvijestio je ICTY.
U tom pogledu, Vijeće je zaključilo da nema “dokaza, čak i ako bi bili u potpunosti prihvaćeni, koji bi mogli podržati osudu za genocid u tim općinama prema članu 4 (3) Statuta”. Tužilaštvo je 25. rujna 2012. uložilo žalbu na oslobađajuću presudu, nakon čega je Žalbeno vijeće saslušalo usmene podneske u vezi sa žalbom 17. travnja 2013.