Svi mi koji imamo TV plaćamo televizijsku preplatu HRT-u. Taj je isti HRT odlučio dio te pretplate potrošiti na otkup nečega što su najavili kao intelektualni “dvoboj stoljeća”. Kažu, mora da je pametno kad se za gledanje uživo plaćala ulaznica od čak 1500 dolara, a gledanje preko streama 15 dolara. A kakvu smo tek mi vrijednost dobili za svoj novac?
Snimak javnog dvoboja jednog osebujnog filozofa i jednog ukočenog psihologa, dvojice smrknutih ljudi koji raspravljaju, pazite sad – o sreći.
Tko ne bi bio sretan sa spoznajom kako su nam naši haerteovci otkupili sadržaj koji svatko potpuno besplatno može pronaći na internetu. Jedina obrana jedne takve odluke je, kažu, to što na internetu nema prijevoda. Očito je kupnja namijenjena za one intelektualne gromade koje kroz svoje školovanje nisu naučili niti jedan strani jezik, pa kako bi oni ostali informirani, da ne zaostaju s “revolucionarnim” gradivom. Valjda vođeni onom “puno novca puno briga”, odlučili su nas osloboditi tog tereta.
Sam je duel, prema očekivanjima, trebao biti susret dviju krajnosti. Kao što je u uvodnom izlaganju nabačeno, obojica predstavljaju dva od mainstreama ekskomunicirana intelektualca. A zatim su nam, kao da su željeli opravdati etiketu, ponudili prizor dva ekscentrika koji nisu raspravljali o meritumu stvari, već su se cijelo vrijeme borili s predrasudama koje imaju jedan o drugomu. Na kraju se ispostavilo da nisu ni raspravljali, već su jedan drugoga podržavali u besmislu. U takvim je prilikama uvijek preporučljivo šutke prijeći preko oštroumnih gluposti koje su izrekla ova dva pop-intelektualca.
A kako se to uopće postaje pop intelektualac?
Tako da se što više snimate, jer dok tako radite velika je šansa da će neka od vaših misli i mudrolija ispasti originalna. A na internetu će se već naći netko tko će zanimljivo isjeći i podijeliti preko društvenih mreža. Kada vaše originalne misli postanu viralne, i skupite zadovoljavajuću sljedbu, tada sve ono što se publici činilo zanimljivim objedinite u jednu knjigu. To onda postaje Biblija za vaše sljedbenike.
Žižek je raspjevani filozofski svaštar i militantna neznalica o bilo čemu konkretnom, koji čitav život piše (neki će reći i da prepisuje!) jednu knjigu. On svoj status duguje tome što je u vrijeme pada Berlinskog zida pronašao zgodnu tržišnu nišu kod moralno i intelektualno razvlaštene ljevičarske publike na Zapadu. Kada se činilo da je svemu kraj, “s one strane zida” pojavio se netko tko i dalje tvrdi kako je socijalizam prava stvar. Srce je ponovno zaigralo, pa je Žižekov podgrijani staljinistički čorbuljak prihvaćen kao nostalgično genijalan i osvježavajuć zalogaj. A koliko je osvježavajuć kada nam o sreći priča filozof poznat po tome što se nije nasmijao ni na svom vjenčanju, iako se triput ženio?
S druge je strane Peterson djelovao kao netko tko je napisao knjigu o samopomoći samo kako bi potvrdio staru predrasudu da se ljudi opredjeljuju za psihologiju kako bi liječili sebe.
Njega bismo također mogli nazvati “čovjekom jedne knjige”, samo što on nije intelektualni komesar poput Žižeka, već je više tip “jogija”, koji u duhu New Age religioznosti, nudi svojoj publici savjete “za ponijeti”. “Ako ste nesretni, anksiozni, vodite isprazan život, doktor Peterson vam nudi jednostavan recept kako u 12 koraka doći do nirvane i ostvariti sreću u ovome životu.”
No, nije to ono što je Jordana Petersona kvalificiralo za intelektualnu zvijezdu na “desnici”. Kao i kod Žižeka, za njegovu svjetsku slavu nije zaslužan intelektualni sadržaj koji nudi, već poza koju je zauzeo. On je vidio kako ideologija političke korektnosti ljudima sve više ide na živce, pa je, nekako baš pred izlazak knjige, odlučio objaviti video u kojem napada neke od tih dogmi. Ubrzo je od ideološki snošljive ljevice dobio stigmu “desničara” kao nečeg lošeg, na što je desnica odgovorila prihvaćanjem Petersona za svoga idola, pa je opet trijumfirala forma nad sadržajem.
Ulaznica se plaća kako bi se podržao osjećaj o vlastitoj pameti. Klima se glavom i plješće i kada se ništa ne razumije kako se ne bi ispalo glupim u društvu. Poza je to koja čovjeku jamči ugled sve dok sudjeluje u društvenom ritualu mistificiranja gluposti.
Ukratko, na tom intelektualnom “dvoboju stoljeća” sve je sličilo nekom Schopenhauerovu izlaganju o radosti življenja nakon kojeg bi i najbodriji duh zavapio majci što ga je rodila.
Obrazovanje je jedini način da se odupremo ovom pomodnom antimisaonom trendu, jer se, kao što kaže Chesterton, “bez obrazovanja nalazimo u užasnoj i smrtonosnoj opasnosti da obrazovane ljude shvatimo previše ozbiljno”.
VIDEO Bulj poklonio mlijeko Vladi:
Žižekova publika je uglavnom u Zagrebu, Rijeci, Puli i još nekim mjestima u Hrvatskoj, vladaju Hrvatskom i očekuju da Žižek opravda njihovo postojanje, "plemenite ideje" i "tragične promašaje" za koje su, naravno, krivi drugi. Troškove otkupa i prijenosa "dvoboja" bi trebalo fakturirati na privatne račune članova Uprave HRT-a, Sabora i Vlade. Običan puk je imao samo jednu korist - vidio je kako je mala knjižica iza koje je ostao najkrvaviji trag u ljudskoj povijesti. I kako se puno otrova zamaskiralo sa malo meda. Hvala gospodinu Ristiću na razotkrivanju budalaština. U današnjoj Hrvatskoj treba imati hrabrosti za takvo nešto.