U Europskoj uniji je porezna politika u nadležnosti država članica i smatra se kako nema potrebe za centralizacijom ili potpunim ujednačavanjem poreznih sustava država članica. Ono što države članice moraju osigurati je poštivanje pravila Unije, te uz taj uvjet mogu postaviti porezni sustav koji smatraju najprikladnijim. Međutim, ono što se u području poreznih politika u Europskoj uniji traži je određena koordinacija radi izbjegavanja poreznih mjera koje bi mogle negativno utjecati na funkcioniranje unutrašnjeg tržišta. U tom smislu, jedno od načela kojim se države članice moraju voditi kod definiranja poreznih sustava je izbjegavanje poreznih ograničenja za prekograničnu gospodarsku aktivnost i poštivanje pravila tržišnog natjecanja. Također je bitno da postoji učinkovita komunikacija i koordinacija nacionalnih poreznih vlasti kako bi se osigurala dobra kontrola i spriječilo izbjegavanje plaćanja poreza.
Kad je riječ o usklađivanju, države članice su uglavnom za neke vrste poreza dužne uskladiti dio poreznih stopa, primjerice odrediti minimalnu stopu, ili definirati poreznu osnovicu na zajednički način. To se najvećim dijelom odnosi na neizravne poreze, poput poreza na dodanu vrijednost i trošarine.Hrvatska je već u pretpristupnom razdoblju poduzela određene promjene u cilju usklađivanja, dio je nastupio s danom pristupanja, dok je za neka pitanja dobila prijelazna razdoblja za usklađivanje. Primjerice, do datuma pristupanja smo trebali izgraditi i staviti u funkciju sustav razmjene informacija o PDV-u.
Razvoj sustava elektroničkih servisa za porezne obveznike je također bila obveza do članstva; Hrvatska je već u pretpristupnom razdoblja stavila u funkciju veliki dio elektroničkih usluga Porezne uprave. Nadalje, primjer usklađivanja je ukidanje nulte stope PDV-a i oporezivanje sniženom stopom od 5% za kruh, mlijeko, lijekove i knjige, što je Hrvatska bila dužna napraviti s danom pristupanja (vrijedi zapravo od 1. siječnja 2013). Postupno usklađivanje trošarina na cigarete i alkoholna pića je isto primjer potrebnog usklađivanja. Za postupno usklađivanje trošarina na cigarete Hrvatska ima rok do kraja 2017. godine, do kada ima prijelazno razdoblje za dostizanje razina oporezivanja kakve su u EU. Prijelazna razdoblja, do kraja 2014., Hrvatska također ima za oslobođenje od plaćanja PDV-a na građevinsko zemljište, izuzeće od plaćanja PDV-a na međunarodni prijevoz putnika i za primjenu novog praga za ulazak u sustav PDV-a.
Posljednjih su godina države članice EU, posebno one kod kojih se stanje javnih financija pogoršalo uslijed financijske i ekonomske krize, mijenjale svoje porezne politike. Uglavnom se radi o mjerama kod poreza na dohodak, poreza na dodanu vrijednost i trošarina, te doprinosa za socijalno osiguranje. Države članice su povećavale porezne stope i proširivale porezne osnovice. Primjerice, gotovo polovica država članica se odlučila na povećanje zakonskih stopa kod poreza na dohodak, manji dio je smanjio te stope, a gotove sve članice su na neki način mijenjale porezne osnovice ili porezne razrede. Osim toga, u pola država članica su povećane standardne i/ili snižene stope poreza na dodatnu vrijednost. Tako je danas najviša stopa PDV-a u EU ona u Mađarskoj i iznosi 27%. Hrvatska, zajedno s Danskom i Švedskom, ima drugu najvišu stopu PDV-a u EU (25%). Gotovo sve države članice su u zadnje dvije godine povećale trošarine na alkoholna pića, duhanske proizvode i energiju.
O samostalnosti država članica u odlučivanju o uvođenju novih poreza i stavovima o mijenjanju nacionalnih poreznih politika govori primjer nedavne inicijative odnosno prijedloga za uvođenje poreza na financijske transakcije. Naime, kad je Europska komisija 2011. predstavila prijedlog o oporezivanju financijskih transakcija, smatrajući da financijski sektor mora na određeni način vratiti dio javnih sredstava utrošenih u spašavanje problematičnih banaka, reakcije država članica su bile različite. Ukratko, radilo se o prijedlogu da se uvede oporezivanje obveznica, dionica, derivata transakcija na burzama i instrumenata kojima se trguje na OTC tržištima, i to na način da se oporezuje svaka transakcija njima koju obavlja financijska institucija sa sjedištem u EU; uz izuzeće od oporezivanja za transakcije sa stanovništvom i sektorom malih i srednjih poduzeća. Nakon što se tijekom pregovora o tom novom porezu pokazalo da, osim što se ne mogu dogovoriti oko glavnih elemenata poreza, dio država smatra ovakvu inicijativu izrazito štetnom za nacionalna i europsko financijsko tržište, odustalo se od uvođenja novog usklađenog poreza u cijeloj EU. Države članice koje ga podržavaju, za sada njih 11, nastavljaju raditi na mehanizmu pojačane suradnje u području oporezivanja financijskih transakcija s ciljem konačnog usvajanja poreza na financijske transakcije jednakog za sve članice koje odluče pristupiti mehanizmu. Cijela ta situacija, dakle, pokazuje kao države članice teško odustaju od svog poreznog suvereniteta, posebno u nekim područjima porezne politike.