Portorož drže stara slava i siromašni turisti

Nema više onog pravog Portoroža. Ne valja... Svake je godine sve manje gostiju, sve sama sirotinja. Najgori su Slovenci. Oni koji imaju novca odu u inozemstvo, a siromašniji dođu vikendom i prigovaraju da je skupo. Na dan ne prodam ni pet lubenica  odmahuje glavom Šemsij Šemsi.

Taj Makedonac sa 20-godišnjim slovenskim stažem prodaje voće i povrće u najvećem i najpoznatijem ljetovalištu na 46 kilometara dugoj slovenskoj obali i, kaže, razmišlja o tome da se preseli u Hrvatsku. Ne pomaže ni elitna lokacija štanda  središte grada, uz lungomare, glavnu prometnicu oko koje se smjestio Portorož  nekadašnje ekskluzivno ljetovalište, grad kockarnica i nelijepih plaža.

Novo lice
Lungomare je s jedne strane obrubljen nizom hotela s četiri i pet zvjezdica koji su, uostalom, i temelj portoroške turističke ponude. Ušminkani su, u posljednjih nekoliko godina na stara pročelja iz 80-ih nakalemljeno je novo lice. S druge je strane red kafića, restorana, slastičarnica i dućana. Oni, pak, zjape prazni. Na šetnici obitelji s malom djecom. Sjede na klupama i ližu sladoled. Takav je i Portorož  teško se oteti dojmu da sanja staru slavu, želi bogate strance, a živi tešku europsku i slovensku realnost  oskudicu.

U turističkoj zajednici kažu da su zadovoljni sezonom. U hotelima je čak 7 posto gostiju više nego lani, a i privatni smještaj, čija se cijena kreće oko 40 eura za dvokrevetni apartman, popunjeniji je nego lani. U srpnju su ondje bila 197.322 gosta, od toga 120.959 stranaca, najviše Talijana, Austrijanaca, Nijemaca i Rusa. Hrvata ima malo i dolaze samo na kongrese. Za razliku od prošle godine, kad je kiša ispraznila kampove, ove godine su i oni "ugodno popunjeni", kaže turistička informatorica Ana Prestrl.

Luksuzni hoteli uzdanica su portoroškog turizma. Oni doslovce slijede dobitnu formulu propisanu u slovenskoj nacionalnoj strategiji razvoja turizma: "zdravstveni turizam plus kasino plus kongresni turizam". Dobar je primjer hotel Palace. Sagrađen je prije 30 godina, a nedavno je potpuno obnovljen. Danas ima pet zvjezdica, u sklopu je lanca Life Class, a dvokrevetni apartman stoji 270 eura. Njegovi su aduti kongresna dvorana i toplice  tretmani ljekovitim blatom i beauty centri te ekskluzivne masaže jamče 365 dana popunjenosti. 

Dijele pizzu
Za razliku od hotelijera, ugostitelji nisu zadovoljni. Kako je većina hotela "all inclusive", bogatiji gosti rijetko zalaze u restorane. A kad i požele pojesti nešto posebno, to tamo neće naći. Ugostitelji su zbog siromašnijih, ali brojnijih gostiju ponudu morali svesti na  pizzu. Tužno je vidjeti kako između pedesetak stolova sjedi tek poneki par i dijeli pizzu iako su cijene niže nego u Hrvatskoj. Tako, primjerice, kilogram orade stoji 30 eura, a lista 34. Lignje su 8,77, miješane školjke 11,27, a crni rižoto 7,51 euro.

 Ne ide nikako. Nema mase turista, a krevet je jako skup. Nemamo više ni špicu sezone, već se gosti razvuku tijekom cijele godine. Euro nas je uništio, jako osjećamo europsku krizu. Spuštamo cijene da barem nekoga privučemo  kaže vlasnik restorana Goran Gregorovič.

Zlatno doba
Dobro se sjeća zlatnog doba Portoroža. Od 1975. godine radio je kao konobar u aperitiv baru starog hotela Palace.
 Tada smo u jednoj noći prodali 50 Dom Perignona. Sad cijeli Portorož u godinu dana ne proda ni deset. Turizam je otišao dalje, Hrvati su se tomu bolje prilagodili. Mi smo ostali na starom  kaže Gregorovič.

Gradska je plaža, iako lijepo uređena i s plavom zastavom, poluprazna. Prije dvije godine odustalo se od naplate ulaza, no sunčanje na pijesku nije jeftino  ležaljka je 3,5 eura, a isto toliko stoji i suncobran, otkriva mlađahni Rok Pliško koji ljeti radi kao iznajmljivač na plaži.

 Ne može se ući s vlastitim ručnikom ili ležaljkom. Tek kad se plaža popuni, a ostane li malo mjesta, možete pronaći svoj dio plaže. Ali daleko, tik uz ogradu. Pravilo je da se ne smije smetati goste koji plaćaju  kaže Rok. Na sreću za turiste, uska šetnica tik uz more ne naplaćuje se, a može se besplatno ležati i na molovima. Kad se nakon kišnog dana u predvečerje ipak promolilo sunce, portoroški turisti pohitali su upravo na ta mjesta.
Noćni život ne nudi mnogo. Posebice to osjećaju mladi. Kafići se rano zatvaraju, potužio se jedan slovenski turist.

Bespravni apartmani
Ma koliko slovenski turizam bio iza hrvatskog, u jednome dijele istu sudbinu  kvadrat stana ili kuće popeo se do 4 tisuće eura, no kupuju ih uglavnom Slovenci. Ipak, kažu nam, bespravne gradnje nema. Tek jedan poznavatelj prilika dodaje:
 Počelo se i ovdje mešetariti. Grade se apartmani u zelenom pojasu  otkriva i pokazuje u daljinu gdje je početak kaosa skriven granama rascvalog oleandra.