Preporuke uredništva Večernjega lista: Kako i koga birati u Europski parlament

Pred nama su još samo dva dana do nedjeljnih (25. svibnja 2014.) izbora za jedanaest hrvatskih zastupnica i zastupnika u Europskom parlamentu. Tim povodom uredništvo Večernjeg lista odlučilo je učiniti ono što je inače običaj svih ozbiljnih novina u starim demokratskim državama: pozvati vas na izbore i jasno izraziti stajališta o njima.

Evo naših stajališta.

1. Izbori su vrlo važni za hrvatsku budućnost, ali i budućnost Europske unije i Europe. Naime, ovom sazivu Europskog parlamenta pripada utjecaj na izbor predsjednika Europske komisije. Europska komisija izvršno je tijelo EU i ima sličnu ulogu koju imaju nacionalne vlade: predstavlja interese Europe u cjelini (a ne interese pojedinih država).

Pojam “Komisija” odnosi se na kolegij povjerenika (uloga im je slična ulozi ministara u zemljama članicama), ali i na samu instituciju koja ima sjedište u Bruxellesu te urede u Luxembourgu. Komisija također ima urede poznate pod nazivom “predstavništva” u svim državama članicama EU. Prvi je predstavnik EK u Hrvatskoj dr. Branko Baričević.

Grafika: Kristina Franić

Glavni su favoriti za predsjednika “vlade” EU: kandidat stranaka desnog centra (dakle i HDZ-a) Jean-Claude Juncker (bivši premijer Luksemburga) i kandidat stranaka lijevog centra (dakle i SDP-a), sadašnji predsjednik Europskog parlamenta Nijemac Martin Schulz.

Dakako, uz spomenuta dva glavna favorita, ne treba zaboraviti ni na tri preostala: Guya Verhofstadta, Franzisku Mariju Keller i Alexisa Tsiprasa.

2. Na ovim izborima birači imaju priliku koju zasad nemaju na izborima za Hrvatski sabor: možete glasovati za stranku i za konkretnog kandidata. Izborna pravila za Europski parlament dopuštaju takozvano “preferencijalno glasovanje”, a to znači da možemo glasovati na tri načina: (1) samo za listu, zaokruživanjem njezina broja, (2) samo za kandidata na jednoj od lista i (3) za listu i za jednog kandidata na toj listi.

3. Europski je parlament veliko i komplicirano zastupničko i zakonodavno tijelo, drugo najveće među demokratskim parlamentima, poslije indijskog parlamenta: ima 751 zastupnika, od kojih je samo 11 (slovima: jedanaest) iz Hrvatske. Udio je hrvatske glasačke moći u tom parlamentu samo 1,4 posto, što je, dakako, jako malo, ali ipak nešto više od drugih hrvatskih udjela u statistikama EU koje se kreću od 0,5 do 1 posto: broj stanovnika, bruto domaći proizvod, broj liječnika, sudaca, pa i svećenika...

Važno je da su se potencijalni hrvatski zastupnici u EP-u pokazali kao ljudi koji redovito plaćaju poreze, nisu cinični ili malodušni i znaju graditi, a ne rušiti mostove

Velike, moćne i bogate zemlje mogu, dakle, sebi priuštiti da u Europskom parlamentu imaju pokojeg osrednje sposobnog, lošeg, lijenog, pa i sasvim nesposobnog i glupog zastupnika, ali male zemlje kao što je Hrvatska taj si luksuz ne bi smjele dopustiti. Mi bismo KVALITETOM morali pokušati nadoknaditi barem djelić KVANTITATIVNOG DEFICITA.

4. Položaj zastupnika u Europskom parlamentu donosi svakom eurozastupniku velika primanja i privilegije. Iako je teško proniknuti u ljudsku dušu i ocijeniti kako će se ponašati naši zastupnici nakon što shvate da im položaj europskog zastupnika donosi godišnju bruto plaću od 96.000 eura, odnosno 480.000 eura u pet godina (uz otpremninu – jednu mjesečnu plaću za svaku godinu u parlamentu, ako odrade cijeli mandat – to je ukupno 520 tisuća eura), pokušajte sami prosuditi koji od brojnih kandidata na listama, unatoč toj bogovskoj plaći, ipak neće zaboraviti hrvatsku sirotinju, vlastitu domovinu, njezine nacionalne i ljudske interese, 53 posto nezaposlenih mladih ljudi, dragoga Boga, ali i koji je dovoljno sposoban, odvažan, pa i mudar i lukav da se nosi s drugim zastupnicima u Europskom parlamentu.

5.Vrlo je važno to da su se potencijalni hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu dosad pokazali kao ljudi koji poštuju hrvatske zakone, redovito plaćaju poreze, da vole ljude i vlastiti hrvatski narod, sve svoje građane i Republiku Hrvatsku, da nisu cinični ili malodušni, da poznaju parlamentarne procedure, da su radini i odgovorni, da poznaju povijest Europe i njezinih naroda i zemalja, da znaju graditi, a ne rušiti mostove ljudskog i međudržavnog povjerenja, da su uvjerljivi govornici, da umiju stvarati interesne saveze te da imaju dovoljno lukavstva i duhovne snage da se ne daju zavesti kao mitske hrvatske guske u magli: budimpeštanskoj, bečkoj, beogradskoj, bruxelleskoj, strasbourškoj.

6. Europska unija, nažalost, nije samo, pa ni primarno, raspravni/debatni klub, nego institucija u kojoj se sve najvažnije vrti i okreće oko novca i zakulisne igre za nacionalne, a deklarativne borbe za romantične ljudske i europske interese. Poznavanje beskrajno složenih i intelektualno nepoticajnih nacionalnih i financija EU te svih normi, pravila i običaja na temelju kojih se puni i prazni proračun EU u tom je pogledu za Hrvate znatno važnije od bogobojaznosti, apstraktne “sposobnosti” i “pouzdanosti”.

7. Kad je Hrvatska u pitanju, svaka ozbiljna makroekonomska analiza lako bi pokazala da je naša država, ako se zadrže postojeće politike centra EU prema sredozemnoj i srednjoeuropskoj periferiji, ekonomski neodrživa.

Uzmemo li u obzir proračunsko razdoblje EU, moglo bi se dogoditi da naša zemlja, čak i prema promijenjenu “Financijskom okviru 2014. – 2020.” bude neto gubitnik europske proračunske i razvojne politike. Istina je da je ukupan iznos sredstava predviđen za Lijepu Našu 10,423 milijarde eura (kohezijski fondovi 8,397 milijardi i razvoj poljoprivrede, ruralnih područja i okoliša 2,026 milijardi te dodatno za pomorstvo i ribarstvo 280 milijuna eura, za zapošljavanje mladih 66,177 milijuna te 456,147 milijuna eura iz Instrumenata za povezivanje Europe), ali je istina da će u tih sedam godina Hrvatska u budžet EU uplatiti 4,2 milijarde eura te kako će ukupni troškovi servisiranja javnog duga biti najmanje deset milijardi eura.

Upravo zbog toga najvažnija su znanja i kompetencije koje bi trebali imati naši eurozastupnici ekonomska, poslovna, financijska i međunarodno-pravna znanja.

8. Baš zbog teške, gotovo bezizlazne makroekonomske situacije u kojoj se nalazi Hrvatska, ali i brojne druge prezadužene zemlje (Grčka, Portugal, Španjolska, Irska, Italija, pa i Slovenija i Mađarska), dva bi mjerila trebala biti najvažnija pri donošenju odluke o glasovanju: (a) ankete pokazuju da realne šanse za dobivanje svojih zastupnika u EP-u imaju samo dvije velike koalicije te ORaH i eventualno još dvije liste, i to one Laburista i Saveza za Hrvatsku; ako želite da vaš glas ne “propadne”, tu činjenicu također trebate imati na umu;

(b) važno je da vidite sličnosti i razlike između dviju najvećih europskih koalicija (lijevog i desnog centra) te njihovih kandidata za šefa Europske komisije u odnosu na ove glavne strateške politike: (aa) politika prema krizi u Ukrajini, (bb) odnos Europske unije i Europske središnje banke prema zaduženim i prezaduženim zemljama, dakle i Hrvatskoj i (cc) je li im važnije stvaranje novih radnih mjesta ili proračunska štednja pod svaku cijenu.

Dakle, svjesni smo da si u mnoštvu briga, dnevnih i noćnih mora, samo rubno postavljate tako važna pitanja: izići ili ne izići na izbore, koga birati, kako o tome odlučiti? Nadamo se da vam je naš urednički uvodnik barem malo pomogao da shvatite kako su ovi izbori i te kako važni za vas i vašu obitelj, vaš zavičaj, našu domovinu Hrvatsku i našu širu ili drugu domovinu Europsku uniju.