Kolumna

Posao države je da stvori ozračje sigurnosti i brzo kazni nasilnike

Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Posao države je da stvori ozračje sigurnosti i brzo kazni nasilnike
03.08.2019.
u 08:20
sila postaje prihvatljiv način kako steći položaj u društvu koje se percipira kao vrlo nepravedno
Pogledaj originalni članak

Ništa, ali ništa ne može opravdati čin nasilja koji se dogodio na zagrebačkoj Kajzerici. Kad se dogodi bilo koje nasilje, a svjedoci smo da je svuda oko nas i Hrvatska tu nije specifična, jako je lako upasti u zamku “sagledavanja” šire slike. Nasilnika treba razumjeti, to je apsolutno potrebno, ali ne kao opravdanje, nego kao upozorenje da se, ako je moguće, pomogne i njemu, ali i žrtvama i posredno osobama koje će se danas-sutra naći u tom odnosu.

Ne bi bilo fer Hrvatsku izdvajati iz događanja u svijetu, svaka se država bori sa sličnim, uz svoje specifičnosti – Amerikanci imaju svoje rešetanje po školama, u Britaniji se u posljednje vrijeme ubijaju noževima, no može se sagledati kako stoje stvari kod nas. U trenutku kad nasilje postane općeprihvaćeno u društvu nalazimo se na točki s koje gotovo da i nema povratka. O nasilju se ne govori od jučer, ono se konstantno analizira, nalaze se uzroci, daju preporuke, a rezultata baš i nema. Može se tu govoriti i o utjecaju medija, nasilnim sadržajima koja djeca konzumiraju i koja ih desenzibiliziraju na bol i okrutnost, o naslijeđu rata, ratnom narativu koji još dominira društvom te o zajednicama u kojima se nekim društvenim skupinama tolerira više nego drugima.

Mogu se spominjati i izjave političara, odnosno njihovo odbijanje osude nasilja i minorizacije prijetnji. Može se govoriti o tome da je šamar najnormalniji oblik komunikacije među adolescentima, ali i o tome da se žrtve, u ovom kontekstu mahom žene, propitkuje o izboru i rezoniranju i javno ih se sramoti i okrivljuje. O krugu nasilja koje nastavljaju djeca odrasla u nasilnom okruženju, o djeci koja sama ne mogu izaći iz nasilnog odnosa u školi i obitelji. O dojmu da je naše društvo toliko nefunkcionalno i nepropusno za uspon prema gore, da je jedino rješenje to učiniti silom.

O tome da roditelje nitko nije naučio, pa tako ni oni neće svoju djecu, kako se nositi s emocijama i frustracijom. Država nije uvijek odgovorna za nasilan čin, ona ne može biti dadilja koja će na oku imati sve građane, no njezin je posao da djeluje preventivno, da stvori ozračje sigurnosti i da, prema zakonu, brzo kazni one koji pribjegavaju nasilju, i kao mjeru upozorenja drugima, da žrtvi pruži svu potrebnu potporu, a nasilnika pokuša rehabilitirati. Ali nasilje se treba suzbijati i odozdo, u primarnim obiteljima, u školama... Tek tako će se društvo prožeto nasiljem početi čistiti.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

FN
Fr@njo
09:17 03.08.2019.

" Amerikanci imaju svoje rešetanje po školama" koja crna novinarska rupetina..

DU
Deleted user
13:46 03.08.2019.

Ljubomora je jedan od gl. motiva za teška krivična djela - i to u Njemačkoj npr. 25 % i to već desetljećima i desetljećima. I malo se tu može napraviti iz vizure neke pravne države jer nitko nije ovlašten miješati se u intimu, obitelj, sadašnje ili ex partnere. Tako da se ne bih složio s prozivanjem države - jer što se tu moglo napraviti? Imate i drugdje po svijetu takve epizode amoka (malajskog ludila), s na žalost, brojnim mrtvim tijelima nakon njih. Jedino što se može kritizirati državne strukture je što nema jačeg rešetanja u potrazi za preostalim automatskim oružjem nakon rata.