Nakon godinu dana braka, Marija i Krešo Brkljačić odlučili su novi život izvan Hrvatske započeti u Kanadi. Milijunski grad Calgary u pokrajini Alberti za njih je, nakon Perušića, odakle je 30-godišnja Marija, i Zagreba, grada iz kojega je četiri godine stariji Krešo, postao novi dom.
Od butika do Diora
Da su mogli, kažu, nikada ne bi napustili Hrvatsku. – Prekrasna je to zemlja, za nas najljepša na svijetu. Ali nema posla, puno ljudi radi i ne prima plaću ili jedva s njom preživljava. Želimo li i mi tako živjeti? Ako imamo mogućnost za drukčiji život, zašto to ne iskoristiti? – objašnjavaju Brkljačići razloge odlaska.
Krešo je diplomirani inženjer prometa, a Marija upravna pravnica. Prošla je program usavršavanja, no posao u Hrvatskoj nije mogla naći. U Kanadi je priča sasvim drukčija. Alberta je pokrajina u kojoj se posao nudi na svakom koraku. Istina, veliki dio su fizički poslovi. Ali nema biranja, kažu Brkljačići.
– Došli smo u stranu zemlju tražeći svoju priliku. Netko se bolje snađe, netko lošije. Život je drukčiji. Nije ni bolji ni gori, jednostavno je drukčiji. Drukčiji ljudi, običaji, navike. Što to brže prihvatite, bit će vam lakše – ističu.
Posao su pronašli već nakon dva tjedna. Marija je počela raditi u butiku muške odjeće, na pola radnog vremena, a Krešo u jednoj manjoj tvrtki koja servisira mjerne uređaje za naftne kompanije. To im je bio novi “start”.
– Kada negdje dođete, nemate vremena puno razmišljati. Zgrabite prvu priliku, radite i tražite neke druge, bolje poslove. Ovdje je tolika potražnja za radnicima da se zaposle svi i opet im nedostaje ljudi. A za dobrog radnika će se uvijek naći i dobar posao – ističe Krešo.
Spoznali su da se može i brzo napredovati, ali treba biti odlučan. Nakon pola godine Marija je prešla u jedan veliki trgovački lanac. Opet je radila u prodaji, ali uz bolje uvjete i bolju plaću. Malo se selila s odjela na odjel, da bi na kraju ostala na odjelu kozmetike za Christian Dior, gdje je provela pet mjeseci. Tada je dobila ponudu za uredski posao, koji je i prihvatila. Kada je dala otkaz, kontaktirali su s njom iz Diora i ponudili joj da ostane raditi za njih kao unapređivač prodaje. U međuvremenu je, godinu i pol nakon onog prvog posla, počela predavati hrvatski jezik u Hrvatskom kulturnom centru. Krešo je također promijenio posao. Na preporuku prijatelja počeo je raditi kao instalater ograda u tvrtki koja im je na kraju i pokrenula postupak za nove radne dozvole.
Iz sobe u stan
U početku su iznajmljivali sobu i dijelili stan s dvije osobe, a sada žive sami. Na pitanje o financijama, pak, odgovaraju kako drže da nije bitna visina plaće, nego kako mogu od nje živjeti.
– Koliko vrijedi moja dnevnica u Hrvatskoj, a koliko u Kanadi? Uzmimo da je u Hrvatskoj satnica 30 kuna, a u Kanadi u prosjeku 15 dolara. Ovdje za jedan radni sat možete kupiti 12 litara mlijeka, a u Hrvatskoj možda pet litara. Na benzinskoj crpki može se napuniti puni rezervoar za četiri radna sata, a u Hrvatskoj bi se trebalo raditi i do dva dana. Traperice se mogu kupiti za 2-3 radna sata, u Hrvatskoj treba raditi jedan dan – uspoređuju Brkljačići.
No, cijene stanovanja i nekretnina puno su više u Kanadi nego u Hrvatskoj. Cijene hrane, kažu, u prosjeku im se čine podjednakima, a odjeća je jeftinija. Radni im se dan ne razlikuje od onog u Hrvatskoj, a slobodno vrijeme uglavnom provode s prijateljima.
Sponzor ove reklame Ministarstvo rada i nerada i HZZZ.