Kako izgleda život u Malmöu: Cijena kvadrata niža je nego u Zagrebu, a vrtića je skoro četiri puta više

Središte ili glavni grad Europe ovih dana nije u Bruxellesu ili Strasbourgu već, pitate li većinu obožavatelja Eurosonga, u Malmöu, trećem po veličini švedskom gradu koji je ovoga tjedna po treći puta u svojoj povijesti, domaćin najvećeg glazbenog natjecanja na svijetu. Uz redovne glazbene i showbiz izvještaje koje vam redovito pružamo, odlučili smo zaviriti dalje od pozornice Eurosonga i provjeriti kakav je svakodnevni život ovdje ili barem život u vrijeme popularnog glazbenog natjecanja.

Doživjeli smo nekoliko iznenađenja, ponajprije ugodnih, što se tiče cijena, no o tome nešto kasnije. Za početak, iako nije glavni grad Švedske, Malmö je istinska multikulturalna prijestolnica ove zemlje. Grad od oko 300 tisuća stanovnika, a s oko milijun u čitavoj regiji, ima najbrži rast populacije u zemlji, a u njemu, prema podacima gradske uprave, živi čak 186 različitih nacija, dakle gotovo cijeli svijet. Najviše imigracije je iz zemalja bivše Jugoslavije, zatim Iraka, Danske, Poljske i Sirije. Stanovnika islamske vjeroispovijesti čak je 20 posto.

Malmö je smješten na samom jugozapadu skandinavskog poluotoka u umjerenoj, a za naše prostore prilično prohladnoj klimi s ljetnim temperaturama oko 20 stupnjeva, dok zimi termometar odlazi u minus, no zbog utjecaja mora nema velikih oscilacija temperatura kao na sjeveru. Najbliži susjed mu je, danska prijestolnica, Kopenhagen, a Malmö je ujedno dugo godina i bio pod danskom krunom. I danas su stoga čvrste veze između dva grada udaljenih četrdesetak kilometara među kojima se pruža jedno od građevinskih čuda moderne Europe – gotovo 16 kilometara dug most Øresund, poveznica dviju zemalja koja u jednom trenutku zaranja pod more.

Dolaskom željeznicom u Malmö presjedamo na autobus, glavno javno prijevozno sredstvo u gradu. Pojedinačna karta stajat će vas oko dva i pol eura, dok se osobe starije od 65 i mladi voze za nešto manje od dva eura. Posjetiteljima su svakako isplativije dnevne i višednevne karte u aplikaciji, a domaćima mjesečni i godišnji pokazi čija cijena je nešto povoljnija u odnosu na Zagreb. Svakako najskuplja vožnja je bez karte jer za vrijeme boravka u Malmöu u svega nekoliko dana kontrolu u javnom prijevozu sreli smo čak četiri puta.

POVEZANI ČLANCI:

Kroz prozor autobusa ubrzo smo ugledali poznat natpis „pljeskavice, burek i ćevapi“ pisalo je na kiosku uz cestu na kojoj se intenzivno odvijaju radovi. Odlučili smo isprobati, kako ovaj lokal u kaže „okus Balkana“. I nismo požalili. Porciju ćevapa od 8 komada uz salatu, luk, kajmak, somun i pomfrit te piće platili smo 9.5 eura! Da, dobro ste pročitali. U zemlji u kojoj je plaća u prosjeku oko tri tisuće eura, kompletan ručak od kojeg smo se poprilično najeli platili smo jeftinije nego samo u usporedbi sa Zagrebom, već i u usporedbi s kvartovskim pečenjarama. Hrana je ukusna, ćevapi su čista junetina, krumpirići su hrskavi, a somun taman dovoljno natopljen pa su se visoke recenzije s Googlea pokazale opravdanima. Ako pak samo želite ćevape u somunu, porcija je 5.5 eura, dok burek stoji oko dva eura.

Razlog dijelom leži i u tome što je konkurencija bureka i ćevapa zbog brojnih stanovnika s područja Hrvatske, BiH, Srbije te susjednih zemalja prilično velik kao i konkurencija buregdžinica i ćevabdžinica kojih smo na Googleu pronašli petnaestak. Niske cijene većinom se mogu pronaći izvan centra, pomislili smo, no očekivanje da će cijene podivljati za eurovizijski tjedan baš kao što je slučaj u sezoni na Jadranu, nisu se obistinila. Kavu na pitoresknom srednjovjekovnom trgu na tri minute hoda od katedrale i gradske vijećnice platili smo 3.85 eura, što je malo viša cijena za koju se po običajima koji stupaju na snagu već sjeverno od Bregane i Macelja, ne dobije niti čaša vode, a bome nije stigao niti šećer pa su na šanku na kojem se sam moraš poslužiti zaključili da nam ne treba niti tanjurić, tako da je kava u šalici i okusom i izglednom podsjećala na onu iz vrećice koju skuhaš na poslu. Naručili smo zato sok od naranče za četiri eura, ali umjesto 0.2l dobili smo čak 0.4l pa je ukupni dojam bio popravljen.

Što se alkohola tiče, zakoni i propisi su vrlo strogi, nabavit ga se može samo u specijaliziranim trgovinama, a ne na svakom koraku, dok u restoranima i barovima točeno pivo 0.4 stoji od 4 do 7 eura ovisno o vrsti piva i lokaciji. Što se tiče cijena u supermarketima, zatekli smo sljedeće. Kilogram jabuke jonagold prodaje se za 1.19 eura. Pola kilograma kruha stoji od 1.5 do 3 eura ovisno o vrsti, dok je šest jaja u paketu 1.87 eura, a kilogram jogurta 1.7 eura.

Na policama švedskih supermarketa već su dugo i domaći brendovi i proizvodi pa se tako može naći i Domaćica i Dorina, zatim kulen, sudžuk, Poli salama i Argetina pašteta, kao i najpopularniji među Podravkinim začinima – Vegeta. Jedino je nejasno kako 1500 kilometara od Zagreba kilogram ovog začina košta 6.31 euro, dok je na policama u Zagrebu cijena 7.19 eura.

Generalno gledajući, trgovine mješovitom, svakodnevnom robom, skuplje su u Malmöu, nego u Zagrebu, ali stavimo li u omjer medijalne plaće po podacima Eurostata, stanovnicima ovog švedskog grada ista će količina namjernica učiniti pedesetak posto manji trošak na mjesečnom budžetu. Što se tiče cijena stanovanja, cijena kvadrata povoljnija je u odnosu na Zagreb pa se u kvadrat novogradnje izvan centra Malmöa može pronaći za dvije tisuće eura. Kako su nam iz gradske uprave kazali, 50 posto stanovnika mlađe je od 45 godina, a brojne su i obitelji s djecom pa u gradu s tristotinjak tisuća stanovnika postoji 230 gradskih vrtića, odnosno gotovo četiri puta više u odnosu na 60 koliko ih je u Zagrebu. Osim u predškolskom sustavu, Malmö ističe kako je najbolji grad za studente u Švedskoj pa tamošnje sveučilište nastoji obraniti tu titulu i ove godine.