Raspravljati o zadržavanju eskadrile borbenih zrakoplova sada je u Hrvatskoj prilično nezahvalno. Možemo, naravno, preživjeti bez eskadrile, no onda valja javnosti objasniti koje su posljedice, koliko će nas to stajati, jer kao članica NATO-a moramo osigurati nadzor zračnog prostora, sami ili angažiranjem zrakoplova drugih država.
U ovom trenutku postoji želja u državnom i vojnom vrhu da Hrvatsko ratno zrakoplovstvo zadrži borbenu eskadrilu, a idućeg tjedna u MORH-u će na studiji o održivosti borbene eskadrile početi raditi stručni tim, potom do kraja godine predložiti državnom vrhu koji bi ratni zrakoplov trebao nabaviti HRZ kao zamjenu za MiG-ove 21.
Jamstvo uredne logistike
U zadnjih desetak godina analizirane su ponude za američki F-16, ruski MiG 29, Eurofighter, izraelski Kfir, francuski Mirage 2000 te švedski JAS-39 Gripen. Novitet su ponude za francuski Rafale i južnokorejski FA-50. U ovoj analizi ograničit ćemo se na usporedbu triju zrakoplova koji bi mogli ući u najuži izbor, a to su F-16, Gripen i FA-50. Svaki ima plusove i minuse, a izbor će biti složen s obzirom na to da cijena nije isključivi kriterij. Bitan je i transfer tehnologije, kreditiranje, ali i dolazi li avion iz države s kojom je RH u strateškom partnerstvu i može računati da će idućih 30-ak godina partner održavati i naoružavati te zrakoplove.
Švedski Gripen, koji proizvodi SAAB, pravi je borbeni lovac-presretač nastao temeljem duge švedske tradicije uz ugradnju motora američkog General Electrica. Usporedive europske države, Češka i Mađarska, već desetak godina koriste Gripene koje su uzele na lizing. Plus je i što Šveđani uz nabavu aviona osiguravaju ofset i transferiraju i tehnologiju (u Mađarsku su prebacili dio proizvodnje Elektroluxa). Švedski je zrakoplov, međutim, prilično skup (70 milijuna dolara), tako da aranžman Čehe i Mađare stoji s ratom za lizing i operativnim troškovima za 14 zrakoplova i više od 100 milijuna eura godišnje.
Prednost je, pak, u tome što bi potpisom ugovora u Hrvatskoj odmah počela obuka pilota jer bi Šveđani poslali svoje rabljene Gripene (C/D model). Tako bi naši piloti bili potpuno spremni kada bi nakon dvije godine u Hrvatsku stigla eskadrila novih Gripena (E/F model). Prednost je da je konstruiran za robusne švedske uvjete, s mogućnošću slijetanja i na nepripremljene piste i ceste. Problem s tom ponudom mogao bi biti što je Švedska neutralna država, nije članica NATO-a niti u partnerstvu s Hrvatskom. U našim vojnim strukturama zbog toga postoji oprez jer dođe li do opasnosti, Hrvatska želi imati jamstvo uredne logistike, a ne da dobije odgovor: “Oprostite, to nije naš rat”.
Američki F-16 kralj je lovaca i nakon MiG-a 21 najviše proizvođen zrakoplov-lovac na svijetu. Velika mu je prednost što je dokazan u ratovima i posjeduje najmoćniji motor. Problem je što će Hrvatskoj biti ponuđeni rabljeni avioni stari između 20 i 30 godina. Može doći iz SAD-a, a sjećamo se ponude Nacionalne garde iz Minnesote koja bi avione dala besplatno, ali uz obavljen remont koji bi mogao stajati i do 20 milijuna dolara po primjerku.
Preuređivanje pista
Već modernizirani F-16 CSA ponuđen je i iz Izraela i riječ je o inačici koja je dovedena gotovo na nivo četvrte generacije zrakoplova. Teško da bi jedan stajao manje od 30 milijuna dolara. Problem je što su operativni godišnji troškovi za F-16 vrlo visoki, takva i obuka pilota i mehaničara u SAD-u, a Hrvatsko ratno zrakoplovstvo moralo bi preurediti piste i izgraditi kondicionirane hangare jer je F-16 “osjetljiv”. SAD je glavni strateški partner Hrvatske i sasvim je jasno da će politika već u startu biti sklona ovoj opciji.
No, sada se pojavilo skromnije i pogodnije rješenje, nabava južnokorejskog FA-50. Taj je zrakoplov temeljen na tehnologiji F-16, ujedno je američki avion, a Locheed Martin je i suvlasnik proizvođača KAI-ja. Zrakoplov je zanimljiv zato što je u njega spregnuta Samsungova i američka elektronika te je po njoj čak nadmoćniji od F-16 jer se ta elektronika ugrađuje i u novi američki F-35. Računa se da bi stajao do 40 milijuna dolara, a Korejci bi bili spremni i na transfer tehnologije, gradnju logističkog centra, kao i na jačanje gospodarske suradnje. Mana mu je manja brzina, oko 1,5 macha, a uz puno naoružanje pada na 1,1 mach. Naoružan je, međutim, moćnim protuavionskim raketama pa bi mogao provoditi i zračni nadzor, uz uvjet da ne nosi 4 i pol tone oružja pod krilima.
Prva iskustva - ubrzo
Kao ni Gripen, ni FA-50 nije isproban u ratnim uvjetima, no prva iskustva steći će brzo jer Iračani kupuju dvije eskadrile. Sve ove plusove i minuse razmatrat će stručni tim i do kraja godine ponuditi rješenje, a članovi tima već sada tvrde da Hrvatska može i mora imati borbeno zrakoplovstvo.
>> Korejsku ponudu lovaca FA 50 pozdravljaju u Vladi i MORH-u
''U našim vojnim strukturama zbog toga postoji oprez jer dođe li do opasnosti, Hrvatska želi imati jamstvo uredne logistike, a ne da dobije odgovor: “Oprostite, to nije naš rat”.'' To je činjenica jer smo bili svjedoci kad nas je određena grupacija Švedskih kvazi političara reketarila kako zbog ''regijona''tako i zbog onih RBS protubrodskih raketa koje im kao nismo htjeli vratiti u stvari su se pokazale kao prevaga na našu stranu za kontrolu Jadrana tijekom Domovinskog rata. Stoga ne hvala, pa neka razmisle drugi puta kad šalju u diplomaciju ljigavce kao onaj Karl Bildt.