Užasne scene u američkoj prijestolnici šokirale su Ameriku, ali i cijeli svijet. Događaji koje je novi američki predsjednik Joe Biden, koji za desetak dana preuzima mandat, nazvao jednim od najcrnjih dana u američkoj povijesti, zasigurno će imati dugoročne implikacije na američku politiku, ali i na poziciju Amerike u svijetu. O dugoročnim vanjskopolitičkim implikacijama šokantnih prizora u i oko američkog Kongresa, kada je svjetina koju je usmjeravao Donald Trump provalila u sveto mjesto američke demokracije, prekinuvši zasjedanje obaju kongresnih domova u trenutku potvrđivanja Bidenove izborne pobjede, možda najbolje svjedoči činjenica da je američki kaos dodatno uznemirio i zabrinuo američke prijatelje u svijetu, a istinski oduševio sve američke neprijatelje.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je i glavni zagovornik liberalne demokracije u Europi, bio je nedvosmislen. Obrativši se naciji u nesvakidašnjoj koreografiji, ispred francuske i američke zastave, Macron je poručio da napad Trumpovih sljedbenika na američki Kongres i mirnu tranziciju vlasti predstavlja prijetnju svim demokracijama.
Bolsonaro najveći trumpist
Sličnu zabrinutost izrazila je i njemačka kancelarka Angela Merkel, koju su mediji prije nekoliko godina, kada se Trump dobrovoljno odrekao neformalne titule “lidera slobodnog svijeta”, proglasili novom čelnicom slobodnog svijeta.
Oprečne poruke stizale su iz Moskve, Teherana, Pekinga, pa čak i iz Ankare. Tursko Ministarstvo vanjskih poslova, naime, iskoristilo je ovu priliku kako bi savjetovalo turskim državljanima u SAD-u da se udalje od mjesta na kojima se odvijaju demonstracije, ironizirajući sadržaj poruka što ih američko Ministarstvo vanjskih poslova redovito objavljuje povodom nereda i demonstracija u bliskoistočnim i drugim zemljama. Glasnogovornica ruske diplomacije Marija Zaharova poručuje kako SAD nakon ovoga “nikada nikome na svijetu neće moći reći da su oni obrazac demokracije”. U Moskvi su odlučili SAD-u dati lekciju iz demokracije, poručujući da je američki elektorski sustav arhaičan i da ne odgovara suvremenim demokratskim standardima, i to zato što omogućuje mnogo “nepravilnosti i lažiranja”, poručujući “prijateljskom američkom narodu da dostojno preživi ovaj dramatičan trenutak svoje povijesti”. U Teheranu su, očekivano, zaključili da kaos u Washingtonu ukazuje na ranjivost zapadne demokracije, dok je Kina iskoristila priliku za povlačenje paralele s prosvjedima u Hong Kongu, optuživši Washington zbog američke potpore prosvjednicima u Hong Kongu za dvoličnost.
VIDEO Nacionalna garda u Washingtonu uspostavlja kontrolu nad prosvjednicima
Nedvojbeno je da su događaji u američkom Kongresu nanijeli težak udarac američkom imidžu vodeće demokracije u svijetu. Anne Applebaum u Atlanticu konstatira kako je najvažnije oružje kojim su Sjedinjene Države raspolagale u obrani demokracije, političkih sloboda, univerzalnih prava i vladavine zakona bila “snaga primjera”. “Sada se američki pozivi na demokraciju mogu odbaciti s podsmijehom: više ni sami ne vjerujete u to, pa zašto bismo i mi?”, podvlači utjecajna američka novinarka i povjesničarka. Ovdje svakako valja naglasiti kako je američki demokratski imidž, osobito nakon Trumpova dolaska u Bijelu kuću prije četiri godine, već bio ozbiljno narušen i prije napada na Kongres, premda također treba priznati i kako su američka demokracija i većina demokratskih institucija u toj zemlji, a to se ponajprije odnosi na pravosuđe i medije, u Trumpovu mandatu pokazali zavidnu neovisnost i otpornost unatoč stalnim i žestokim Trumpovim napadima i udarima.
Ono što se dogodilo u Americi, najvećoj i najmoćnijoj demokraciji na svijetu, izaziva zebnju u svim demokratskim zemljama, jer ako se tako nešto moglo dogoditi u SAD-u, što se onda može očekivati u ostalim manjim i ranjivijim demokracijama? Ako velika i moćna Amerika nije bila kadra zaustaviti svog podivljalog autokrata i njegove militante, kako će to onda drugima i slabijima uspjeti? Iako je upad Trumpovih pristaša u američki Kongres prvi slučaj takvog upada u povijesti SAD-a, takvi upadi u svijetu nisu rijetkost. Samo u posljednje vrijeme dogodila su se dva slična pokušaja radikalnih desničara u Njemačkoj i Nizozemskoj. Prošle godine desničarski prosvjednici protiv epidemioloških mjera pokušali su se probiti u Reichstag, koji su, kao i u američkom slučaju, branile iznimno slabe policijske snage, a u Nizozemskoj su bijesni poljoprivrednici predvođeni desničarima također napali vladine urede, zbog čega je čak morala intervenirati vojska.
Međutim, ono što događaje u Washingtonu razlikuje od desničarskog nasilja u Njemačkoj i Nizozemskoj jest činjenica da nasilnici u tim zemljama nisu imali potporu tamošnjeg političkog vrha. Desničarski pohod na Kongres izravno je potaknuo aktualni predsjednik, koji je u tome imao potporu i oko 140 članova Zastupničkog doma i 12 senatora, a u tome se krije jedinstvenost tog događaja. Može li Trumpov napad na simbol američke demokracije poslužiti kao obrazac drugim desničarima u svijetu i Europi? Trump je od početka služio kao model u procesu radikalizacije desnice u Americi i svijetu iako on nije bio prvi koji je pokrenuo taj proces, ali je sigurno bio njegova glavna figura.
Njegova pobjeda prije četiri godine bila je glavni dobitak i poticaj za ostale desničare i populiste diljem svijeta, zbog čega i njegov nedavni izborni poraz predstavlja i poraz i udarac ostalim desničarima i populistima: brazilskom predsjedniku i Trumpovu najvjernijem savezniku Jairu Bolsonaru i Trumpovim europskim sljedbenicima, mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, slovenskom premijeru Janezu Janši i srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, koji su na vlasti, kao i francuskoj radikalnoj čelnici Marine Le Pen, talijanskom Matteu Salviniju i njemačkim desničarima u AfD-u. Oni iz opozicije vrebaju povoljan trenutak za dolazak na vlast i malo je vjerojatno da bi previše oklijevali kada bi im se pojavila slična prilika za “osvajanje vlasti”, pa i uz korištenje nasilja, s obzirom na to da su washingtonski događaji još jednom pokazali da upravo krajnja desnica ne preza od upotrebe nasilja – što je ujedno temeljna razdjelnica između radikala i demokrata – i da je zbog toga glavna prijetnja liberalnoj demokraciji.
Zebnja i strah od Rusije i Kine
Iako je odlazeći predsjednik Trump u protekle četiri godine srozao ugled američke demokracije u svijetu, a osobito u Europi – što ne iznenađuje s obzirom na to da je Trump bio prvi američki predsjednik poslije Drugoga svjetskog rata koji je u ujedinjenoj Europi vidio protivnika, a ne saveznika, aktivno radeći na raspadu Europske unije – Europa i cijeli demokratski svijet odahnuli su nakon Trumpova poraza i pobjede njegova demokratskog protukandidata Bidena, koji je najavio obnovu ugroženih transatlantskih odnosa i narušene američke demokratske reputacije u svijetu. Američka je politika u svijetu – i to potpuno opravdano - proteklih godina i desetljeća često bila predmetom kritika, kao što je i većina američkih odluka u pravilu motivirana ponajprije isključivo američkim interesima, a ne deklarativnim načelima demokracije, ljudskih prava i vladavine prava u svijetu. Međutim, upravo su protekle četiri Trumpove godine pokazale da demokratski svijet ipak treba snažnu i aktivnu Ameriku na globalnoj sceni, ali Ameriku koja neće zanemarivati svoja savezništva i veličati svjetske diktatore, i to iz jednostavnog razloga što moguće alternative – a riječ je o nedemokratskoj Kini i autoritarnoj Rusiji – uglavnom izazivaju zebnju i strah. Zbog toga ono što se ovih dogodilo na kapitolskom brdu u Washingtonu predstavlja težak udarac demokraciji, ali i golem dobitak za glavne protivnike liberalne demokracije u svijetu.
A vi ste lider u demagogiji, lazima i mrznji. Sram vas bilo.