Otpornost zemalja na pandemiju novog koronavirusa ne ovisi samo o broju bolničkih kreveta i prohodima, već i o čimbenicima koji su pali u drugi plan, poput dostupnosti interneta ili ovisnosti pojedinih zemalja o turizmu kao što je slučaj s Hrvatskom, objavila je u srijedu UN-ova agencija.
Globalno gospodarstvo se strmoglavljuje brzinom koja nije zabilježena od Drugog svjetskog rata jer su brojne zemlje, u nastojanju da obuzdaju virus kojim je do sada zaraženo oko tri milijuna ljudi, uvele stroge mjere karantene i obustavile gospodarske aktivnosti.
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) napravio je analizu o tome u kojoj su mjeri zemlje ranjive na pandemiju virusa SARS-CoV-2 i došao do nekih iznenađujućih rezultata, kazao je glavni statističar agencije Milorad Kovačević.
Male otočne zemlje u razvoju, kao što su Jamajka ili Haiti, najviše su izložene riziku s ekonomskog stajališta jer ovise o novčanim doznakama, turizmu i pomoći, iako je od oboljenja Covid-19 u tim zemljama umrla tek šačica ljudi, navodi UNDP.
"To bi moglo uništiti razvojna postignuća ostvarena u posljednjih 30 godina", upozorio je Kovačević.
U analizi je neočekivano iskočila Hrvatska koja je, dodaje Kovačević, dobro pripremljena kada se gledaju zdravstvene i razvojne mjere.
"No, 20 posto BDP-a Hrvatske čini prihod od turizma, što znači da bi zbog zabrane putovanja i mjera izolacije ta zemlja mogla biti teško pogođena krizom izazvanom pandemijom", objasnio je Kovačević.
Vlade i središnje banke nastoje u borbi protiv recesije i nezaposlenosti izdvojiti novčana sredstva bez presedana, no zemlje u razvoju nemaju dovoljne 'vatrene moći' za financiranje zdravstvenog sustava i spašavanje gospodarstva.
To ne znači da će najsiromašnije zemlje najviše propatiti u ovoj krizi, navodi UNDP ukazujući da su od razine prihoda važniji obrazovni sustav, zdravstvo, socijalne usluge i pitanje nejednakosti.
Kovačević ističe da je povezanost jedan od najvažnijih čimbenika koji se zanemaruje u procjeni ranjivosti zemalja na trenutnu krizu jer "dostupnost internetu određuje hoće li ljudi, koji trenutno ne idu na posao, moći nastaviti raditi od kuće i hoće li se učenici i studenti nastaviti školovati".
"Digitalni jaz je ovog trenutka postao značajniji ili nego ikada prije", tvrdi Kovačević i dodaje da 6,5 milijardi ljudi ili 86 posto svjetskog stanovništva nema pristup pouzdanom širokopojasnom internetu.
Stručnjaci upozoravaju da je rok za ispunjavanje razvojnih ciljeva UN-a do 2030. upitan jer je pandemija već sada dobrano načela gospodarstva, javne financije se prazne, a međunarodna pomoć vene.