Posljedice osjećam i danas, i sad se ukočim kada vidim nekoga na vratima, a ne javi mi se i ne kaže tko je... No, čovjek je doista jači od svega, svašta preživi i ostane “normalan”, jer najvažnije je da vam ne slome duh, govori Đurđa (30), jedna od mnogobrojnih žena žrtava obiteljskog nasilja, koje su pomoć potražile u Ženskoj grupi Korak. Samo prošli mjesec na SOS telefon te udruge zvalo ih je 85, a u savjetovalište ih je po besplatnu pravnu i psihološku pomoć došlo i više - 92.
Đurđa nije prvi put u Savjetovalištu. Učinila je to i prije tri i pol godine, kada je prvi put odlučila da muževljevo zlostavljanje, fizičko, psihičko i verbalno, više neće trpjeti. Odluku je donijela nakon mnogo godina udaraca i slušanja njegovih optužbi da je kurva, glupa, nesposobna...
– Osjećaš da si sam na svijetu. Ne vidiš izlaz, ne možeš si pomoći, jer nasilnik se potrudi da se osjećaš manje vrijednom, bespomoćnom, da živiš u strahu, a pod njegovom kontrolom... Ali, taj dan, na samu Novu godinu, nazvala sam brata, skrivena u zahodu, i zamolila da dođe po mene i dijete. Otišli smo iz kuće s tri vrećice u ruci – prisjeća se. Utočište im je tada pružila bratova obitelj, a pola godine poslije preselili su se k njenoj nepokretnoj baki. Podršku svojih roditelja, čiji ju je razvod motivirao da pokuša svim silama sačuvati brak, nije imala.
– Nisam bila s mužem, ali se nasilje nastavljalo. Prijavila sam ga, no i dalje sam išla ulicom drhteći od straha, tolikog straha da se jedva suzdržavam ne trčati. Onda je počeo dolaziti k nama svaki dan, molio da mu oprostim jer me voli, bio divan... i na zadnjem ročištu ja sam povukla zahtjev za razvod braka – priča Đurđa. Zaboravila je u tom trenutku na sve što je bilo, na udarce, uvrede, buđenje noću i izbacivanje iz kreveta, na to kako je za ispite učila noću, sjedeći na staroj perilici rublja, zaogrnuta vojničkom dekom. I bilo je dobro neko vrijeme. A onda se zlostavljanje nastavilo. Izbacila ga je iz bakine kuće, ali ne i iz djetetova života. Na proslavu djetetova rođendana došao je kad su svi gosti otišli. Razbio je telefon kad je htjela zvati policiju, tukao toliko da je izgubila svijest, zaprijetio da će uništiti ne samo nju, nego i dijete. Spasio ju je dolazak zakašnjele gošće, prijateljice.
– Nakon nekoliko dana opet sam podnijela zahtjev za razvod braka. Zavlačio je koliko je mogao, ali, na sreću, napokon je pristao, jer se kani opet ženiti. Čekam pravomoćnost rješenja i posao, novi život – kaže Đurđa.
Žalosno je da žena sa djecom mora bježati u neka skloništa--ovaj zakon nije dobar i treba nasilniku zabranit povratak u stan a policija treba nadgledati cijelu situaciju!l