junaci vukovara

Posljednja mu je želja bila pokop u rodnom Zagorju

Foto: Marko Jurinec/Pixsell
'16.11.2012., Kukuljeviceva ulica, Varazdin, Presnimljene fotografije poginulog Vjekoslava Ceroveckog, poginulog branitelja Domovinskog rata u Vukovaru Photo: Marko Jurinec/PIXSELL'
Foto: Marko Jurinec/Pixsell
'16.11.2012., Kukuljeviceva ulica, Varazdin, Presnimljene fotografije poginulog Vjekoslava Ceroveckog, poginulog branitelja Domovinskog rata u Vukovaru Photo: Marko Jurinec/PIXSELL'
Foto: Marko Jurinec/Pixsell
'16.11.2012., Kukuljeviceva ulica, Varazdin, Presnimljene fotografije poginulog Vjekoslava Ceroveckog, poginulog branitelja Domovinskog rata u Vukovaru Photo: Marko Jurinec/PIXSELL'
19.11.2012.
u 16:00
Jedna ulica u Varaždinu nosi ime Vjekoslava Cerovečkog, ubijenog 18. studenog 1991.
Pogledaj originalni članak

Početkom rujna 1991. godine policijski djelatnik Vjekoslav Cigo Cerovečki (36) na vlastiti je zahtjev upućen u Vukovar, kao zapovjednik Zasebne postrojbe Policijske uprave Varaždinske. Bila je to jedinica formirana u vrlo kratkom roku, u kojoj je vladalo iskreno prijateljstvo. U njezinu su sastavu bili uglavnom dragovoljci, momci koji su ostavili obitelji i otišli u pakao rata. Smjena im je trebala trajati mjesec dan, a ostali su do kraja. U Vukovar, u kojem su poginuli Cerovečki i njegovih 20 suboraca, krenulo je 11. rujna njih 185. Petero se i dandanas vodi nestalima. Imali su 66 ranjenih, a njih 119 odvedeno je u logore Stajićevo, Srijemska Mitrovica, Novi Sad i Beograd.

– Rastanak je bio jako težak. Kada je odlazio, rekao mi je što mu je posljednja želja – da ga se pokopa u njegovu rodnom Zagorju, u Radoboju – priča Ljubica Florjan, nevjenčana supruga Vjekoslava Cerovečkog.

Kad god je mogao, javljao joj se s ratišta. Bilo je to obično noću, kad su sin Valent i pokćerka Viktorija spavali, jer mu je bilo teško čuti se s njima.

– Posljednji put nazvao je 12. listopada, dan nakon što su se trebali vratiti. Ostao je u Vukovaru iako je mogao otići. Ali, rekao je da ne može napustiti ljude u nevolji, kada im je najpotrebniji – kaže Ljubica Florijan.

Došao je i 18. studenog 1991., dan pogibije Vjekoslava Cerovečkog. Ispred alatnice Borova u Borovu naselju smrtno je ranjen u glavu i leđa puškomitraljezom. Pet dana poslije Ljubica Florijan saznala je da je ostala udovica. Trebalo je proći još sedam godina dok mu nije ispunila posljednju želju. Toliko je, naime, trajala potraga za posmrtnim ostacima Vjekoslava Cerovečkog. Identificiran je 8. svibnja 1998. godine, kao jedna od žrtava pokopana u masovnoj grobnici u Vukovaru.

Danas jedna ulica u varaždinskom prigradskom naselju Hrašće nosi ime Vjekoslava Cerovečkog, junaka obrane Vukovara odlikovanog Spomenicom, Redom Zrinskog i Frankopana s posrebrenim pleterom te Redom Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom. Vjekoslav Cerovečki Cigo posmrtno je unaprijeđen u zvanje glavnog nadzornika.

Sve o obilježavanju 21. obljetnice stradanja Vukovara i ostale priče iz specijala Junaci Vukovara možete pročitati ovdje.

>>Igor je u džepu nosio igračke, a na ramenu pušku

OTVORILA DUŠU ZA VEČERNJI

Jelena Perčin: 'S prvim suprugom imam fenomenalan odnos, a Momo djecu 'na papiru' može viđati svaki drugi vikend'

– U trenutku kada su mediji dobili informaciju da smo se Momo i ja razveli, mi smo već godinu dana bili zapravo razvedeni. Tako da je sada već prošlo dvije godine otkad je svatko krenuo svojim putem. Svojoj djeci nikada nisam rekla: "Vaši mama i tata više se ne vole." To mi je grozno! Uvijek sam im objašnjavala da volim njihovog tatu, ali da više nismo zaljubljeni – između ostalog, kazala je glumica Jelena Perčin u velikom intervjuu za Večernji list.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.