Dvadesetdvogodišnja Čakovčanka Lana Šarić jedina je studentica u Hrvatskoj koja je u potpunosti uživala sve prednosti bolonjskog obrazovnog sustava uvedenog prije više od pet godina.
Bori se za poštovanje
Individualni rad s profesorima, fleksibilni dogovori o predavanjima i prilike da istražuje, proučava znanstvene časopise, pa i sama kreira projekte ostvarila je pukim slučajem – jedina je od svih kolega prije godinu i pol na Kemijskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakultetu u Zagrebu odabrala diplomski nastavnički smjer kemije.
Od upisa pa do danas uživa tako status posljednje buduće profesorice kemije u Hrvatskoj!
Svjesno je upisala jednopredmetni studij, čime je odabrala posao koji joj, za razliku od istraživačkog smjera, neće donijeti visoku plaću, već onaj u kojem će se, kako kaže, dobrano morati potruditi za poštovanje svoje profesije.
– Onaj tko ode u prosvjetu neće postati materijalno bogat, ali će ostvariti sve ostalo bogatstvo. U to sam uvjerena – govori djevojka koja je do sada u svijetu kemije ostvarila zapažene rezultate. Dapače, baš joj je sudjelovanje na državnom natjecanju još u srednjoj školi iz toga predmeta osiguralo izravan upis na fakultet.
– Time što sam odabrala profesorski smjer samoj sebi učinila sam uslugu jer sam u odnosu na druge studente dobila znatno više – kaže. Kao jedina studentica odslušala je desetak predmeta, dok je kolegije poput pedagogije i didaktike slušala sa studentima drugih smjerova. Sve ispite položila je s odličnom ocjenom.
– To nije ništa čudno. Kemija me interesira i imam sreće da sam kao jedina na studiju uvijek mogla zatražiti dodatna objašnjenja. S profesorima sam se dogovarala što ćemo i kako raditi. Tako sam uostalom dobila priliku da započnem projekte koji su danas vrlo aktivni. Naravno, sve je na volonterskoj bazi, no i tako skupljam iskustva za budući rad – kaže.
Sama je osmislila projekt "Kemija u kuhinji", sudjeluje na projektu "e-škola kemije", kao i u osmišljavanju jednostavnijeg načina svladavanja srednjoškolskog gradiva kinetike. Jedna je od začetnica i projekta "Znanstvene čarolije" za koji je prošle godine nagrađena Rektorovom nagradom. Svi projekti imaju za cilj objasniti kako je kemija prisutna svuda i kako svatko uz malo interesa i dobre volje može sudjelovati u raznim pokusima – neovisno o godinama starosti.
Ignorancija sustava
Zašto njezini kolege nemaju interesa za profesorski smjer koji je upisala, a za koji, poželi li završiti i doktorat, mora otputovati u Split gdje je to jedino moguće odslušati i doktorirati, nema pravog objašnjenja osim onog materijalnog.
– Istraživački smjer osigurava, znaju to studenti, znatno bolju plaću, a cijela situacija u obrazovnom sustavu, pa i nedaće koje svako malo snađu profesore, jedino su obrazloženje takvoj ignoranciji profesorskog smjera – objašnjava. Problem leži i u činjenici da je školama puno jednostavnije, a onda i isplativije zaposliti one profesore koji imaju završene dvopredmetne studije i koji mogu predavati više predmeta.
S tim se slaže i Nenad Judaš, profesor metodike nastave kemije na PMF-u.
– Jednopredmetnim studijem studenti teže nalaze posao, ali ključ problema svakako jest loš položaj nastavnika u društvu. Vjeruje se da baš danas svatko može biti profesor. Inženjerski smjer stoga je privlačniji studentima – poručuje Judaš.
No to Lanu ne zabrinjava. Do završetka fakulteta ostalo joj je pet ispita, a uskoro je očekuje i praksa.
– Predavat ću kemiju u dvije škole i uopće nemam tremu. Sa svojim projektima barem jednom tjedno gostujem u nekoj školi ili vrtiću gdje sam već imala priliku vidjeti kako to izgleda – objašnjava studentica koja slobodno vrijeme najviše voli provesti u kazalištu ili uz dobro štivo. Nada se da će i ona jednog dana, baš kao što je to bio slučaj i s njom, nekog učenika inspirirati da krene njenim putem.
– Za mene je bila kobna moja profesorica – smije se Lana.
Svaka čast! BRAVO Lana!