Molim vas da moje bubrege darujete mojoj prijateljici.
Samo je to napisao fotograf iz Ludbrega Mario Novak prije nego što je odlučio skončati život pod kotačima vlaka. Taj je fotograf posljednjih godinu dana živio u sjeni tragedije pošto je automobilom usmrtio glazbenoga kritičara Darka Glavana.
Monografija o Hrvatskoj
Mario je legao na prugu i položio glavu na tračnice kako bi bio siguran da će tijelo ostati sačuvano. Zbog bubrega koje je namijenio dobroj prijateljici kojoj je potrebna transplantacija. Prijateljica ipak neće dobiti bubreg – smrt je bila trenutačna, a organi – neupotrebljivi.
– Eto, i ta je njegova smrt bila simbolična, kao da je sažela sve što je u životu radio: imao je veliki plan koji je propao – kaže Marijev brat Silvio Novak.
Teško je razgovarati s osobom koja je prije nekoliko dana izgubila brata, a prije točno osam mjeseci i suprugu, Silvanu, hrabru majku čija je teška bolest potresla Hrvatsku.
Želi li opravdati brata?
– Ne, ali me bole optužbe iznesene u posljednjih nekoliko dana. Ne mogu pokopati brata kao kriminalca.
Želja mu je da se shvati da brat nije bio jednodimenzionalan:
– Čujte i njegovu priču. A ona je ostala na pruzi.
Priznaje, brat je bio osobenjak, boem, katkad teška osoba, imao je dugove, ali – kaže – nije bio kriminalac.
– Napravio je monografiju o Hrvatskoj koja ga je stajala glave. Želio je izuzetan print, tiskao ju je u talijanskoj tiskari Ralf Lauren. Pregledavao je svaki detalj, svaki ton, želio da boje budu savršene. Zadužio se, kuću je stavio na hipoteku. Govorili smo mu, pa zašto tiskaš u 10 tisuća primjeraka, pa gdje ćeš to prodati. I to po 500 – 600 kuna. Nije slušao. Uvijek je ulazio u megalomanske projekte, otud i dugovi. Znali smo mu govoriti, stani na loptu, skrasi se... – kaže Silvio.
Prije smrti pripremio je monografiju Sakralna umjetnost u Hrvata.
– Prekrasna je. Patentirao je i tehnologiju printa na staklu, radio monografiju za tursku državu. Dok je živio u Americi, osnovao je Hrvatsko društvo, tijekom rata slao je pomoć, vreće za spavanje i radijsku opremu. Bio je osnivač amaterskog radiokluba u Ludbregu, bio je sportaš... – kaže Silvio.
A onda je došla ta noć, 14. srpnja 2009. godine.
– Ustanovljeno je kako je vozio 65 na sat na otvorenoj cesti. I da, stao je pošto je udario čovjeka, imao je krv na košulji. S njim u autu bila je prijateljica, medicinska sestra. Pregledali su tijelo. Bio je mrtav. Potom je odvezao djevojku kući. Prigovarao sam mu zašto nije ostao, osuđivao sam ga. A onda, nije se skrivao. Parkirao je auto ispred kuće, uzeo vino i čekao da dođu po njega – kaže.
Osuđen na godinu uvjetno
Mario Novak osuđen je na godinu uvjetno s rokom od tri godine kušnje. Presuda je postala pravomoćna 17. srpnja.
– Bio je jako loše, u depresiji, uzimao je lijekove – govori Silvio o posljednjim danima svoga brata.
Financijski je stajao iz dana u dan sve lošije: nisu mu plaćali, izbjegavali su ga.
Posljednji projekt bio je u ludbreškom svetištu. Izrađivao je monstrancu za zavjetnu kapelicu.
– Angažirao je statičara, arhitekta... A onda je u četvrtak Poglavarstvo odlučilo da može nastaviti posao, ali da treba naći sponzora, a posao je otišao "poznatom" poduzetniku. Teško je to prihvatio – zaključuje S. Novak. Mario se pod vlak bacio u subotu. Na prugu je legao odmah iza kapelice.
>>Fotografa Marija Novaka u smrt natjerali financijski problemi?
čovjeka nisam poznavao niti sam ikad čuo za njega do tragične nesreće, ali ne znam zašto su ga mediji toliko razapinjali kao da je ubio razred djece , a ne pijanog čovjeka koji je u mrklom mraku bauljao nasred ceste. Pitam se koliko bi nas uspjelo izbjeći nesreću. Neoznačeni biciklisti uz cestu su već problem po mraku, a kamoli ne čovjek nasred ceste. Jasno mi je da je bio jedan od njihovih, novinara, ali ipak treba zadržati mrvicu objektivnosti ili to danas više nije na cijeni?!?