Krađa podataka i identiteta, hakiranje mobilnih uređaja i računala, svakodnevni upadi u razne sustave tvrtki, ali i curenje podataka koje odaju zaposlenici sve su učestalije pojave. Poslodavci su stoga zbili redove i pojačali nadzor uime sigurnosti. Razvoj tehnologija omogućava im da bez puno muke uz pravi softver mogu špijunirati svoje zaposlene.
Bez uvida u sadržaj
Praksu nadzora komunikacija zaposlenika imaju mnogi veliki poslodavci, pa i u Hrvatskoj. Najnoviji primjer je odluka ministra V. Orepića da se softver za nadzor instalira na sve službene mobilne uređaje, mobitele i laptope, koje koriste zaposlenici MUP-a. Je li sigurnost dovoljan razlog za nadzor privatnosti, pitanja su koja dijele javnost. Dok mnogi smatraju da je to posve opravdano, ima i onih koji to tretiraju kao veliku povredu privatnosti. Ipak, što li to smiju i mogu poslodavci pitali smo Đuru Luburu, stalnog sudskog vještaka za telekomunikacije, tehniku i metodologiju prisluškivanja. Za početak, vjerojatno je općepoznato da poslodavac od telekoma uz mjesečni račun dobiva popis odlaznih poziva, SMS poruka i spajanja na internet – kazuje Đuro Lubura te naglašava: – Pri tome nemaju uvid u sadržaj te podatke o tome tko je nas zvao. Kad bi poslodavac naknadno posumnjao da zaposlenik odaje poslovne tajne ili slično, mogao bi retroaktivno u sudskom postupku zatražiti pribavljanje podataka o dolaznim komunikacijama i lokacijama odakle je zaposlenik komunicirao za radnog vremena, no unatrag se ne mogu ni sudskim nalogom dobiti sadržaj SMS poruka i telefonskih razgovora. Sudski nalog potreban je za snimanje budućeg sadržaja. Kad je riječ o Skypeu, Viberu, Facebooku i drugim sličnim komunikacijama, situacija je malo drukčija jer oni, (istina, kako tko) čuvaju korespondenciju.
Samo u radno vrijeme
Ipak, poslodavac može u službene mobitele zaposlenih instalirati softvere, napominje Lubura. Poslodavac prema stavu Europskog suda za ljudska prava ima potpuno pravo nadzirati svu komunikaciju zaposlenika u radno vrijeme i sa službenog uređaja. To ne uključuje samo nadzor komunikacije sa službenog mobitela, već i laptopa, računala, poput slučaja zaposlenika MUP-a.
– Tajni nadzor komunikacija nezakonit je osim uz nalog suda i samo u zakonom propisanim slučajevima. Nužan preduvjet da bi poslodavac smio nadzirati komunikacije je da su zaposlenici o tome jasno obaviješteni. Smisao odluke Europskog suda je da poslodavac ima pravo nadzirati što zaposlenik radi za radnog vremena te kako upotrebljava sredstva za rad. Službeni mobitel ili laptop zapravo smiju se upotrebljavati samo za posao. Imamo li potrebu privatno komunicirati, to trebamo raditi izvan radnog vremena ili koristeći privatne uređaje – ističe Lubura.
Valja znati i da, kada se komunicira mailom putem servera tvrtke, to gotovo u pravilu ostaje zabilježeno. Neke tvrtke imaju opremu kojom mogu pratiti cjelokupnu komunikaciju djelatnika na internetu, naravno, kada su spojeni preko njihove mreže, žične ili WiFi u tvrtki, pa tako poslodavci mogu vidjeti sve posjećene stranice i presresti sve poruke.
>> Čitanje SMS-ova i prisluškivanje moguće i ako je mobitel isključen
>> Zašto nema uhodane sudske prakse kada je riječ o prisluškivanju
Službeni su službeni samo im ime kaže. Privatni bi već bili problem ovi nisu.