Iz 2001. godine sjećam se samo dva događaja – rušenja tornjeva Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku i pobjede Gorana Ivaniševića u finalu Wimbledona.
I nakon toliko godina, još se kristalno jasno sjećam da sam tog prokleto vrućeg srpanjskog prijepodneva izišao iz stana samo kako bih kupio par sitnica i onda sjeo doma pred TV, moleći sve bogove svijeta da Goran ne osvoji četvrti wimbledonski “tanjur”.
On bi se svim silama, kako je sam jednom rekao, morao suzdržavati da srebrni tanjur u njegovim rukama ne postane frizbi koji bi, ne daj bože, mogao odsjesti na čelu nekoga od članova britanske kraljevske obitelji. A ja bih, kao i mnogo puta za njegovih prijašnjih mečeva, polupao koju čašu, vazu, luster možda...
No, tog dana nisam stigao kući. Na putu sam zastao na kratku kavu u kvartovski kafić, malo se zapričao, a onda je počeo meč. Konobar i ja, kao dva luđaka, buljili smo u ekran sva tri sata koliko je meč trajao, a nakon što je Ivanišević u petom setu zapucao tri meč-lopte postao sam vjernik, prekrižio se i mucao u sebi: Pa nisi valjda takav sadist da mu dopustiš da opet izgubi finale Wimbledona?
A onda je Patrick Rafter opalio forhend. Loptica je završila u mreži. Gotovo. Napokon! Ivanišević se bacio na travu, publika je plakala od sreće, ludilo...
“Još ne znam hoće li me netko probuditi i reći mi da sam opet izgubio”, rekao je Ivanišević odmah nakon pobjede. Izjava je to koja najbolje opisuje koliko je Goran želio osvojiti Wimbledon.
Nikada prije i nikada poslije ni jedan igrač nije tako strastveno želio tu titulu. Činilo se da bi Ivanišević sve naslove koje je dotad osvojio mijenjao samo za jednu pobjedu u finalu Wimbledona. Par sekundi kasnije, Goran je rekao: “Cijeli život ovo mi je bio san”. I doista, nakon što je pobijedio kada to nitko nije očekivao – u puno boljoj formi igrao je u Wimbledonu i 1992. i 1994. i 1998. godine kada je finale gubio najprije od Andrea Agassija a potom dvaput od Petea Samprasa – jer je 2001. godine u Wimbledon došao s “wild-cardom”, posebnom pozivnicom organizatora, bez koje inače ne bi te godine ni nastupio u Wimbledonu jer je tada bio tek 125. igrač svijeta, činilo se da će se Goran Ivanišević povući s naslovnica i, kao u nekoj bajci, do kraja života živjeti mirnim, gotovo dosadnim obiteljskim životom.
No, duševni mir koji mu je donio wimbledonski trofej nije dugo trajao. Odmah je počeo puniti naslovne stranice, pogotovu tabloida i “ženskih” časopisa, ali ne teniskim uspjesima, nego ljubavnim aferama.
Uvukli ga u nekretninski biznis
Pobjedu u Wimbledonu, javljali su tada tabloidi, nije proslavio s djevojkom Tatjanom Dragović s kojom je u ljubavnoj vezi od 1998. godine (iako je Ivanišević u jednom intervjuu rekao da je s Tatjanom počeo hodati dvije godine ranije, kada je imala samo 18 godina, a on 25), nego s Monikom Jakišić, tadašnjom Miss dijaspore.
Britanski tabloid The Sun tih je dana objavio i fotografije na kojima je Goran u društvu Luciane Morad, brazilske ljepotice, koja je svojedobno ljubovala s Mickom Jaggerom i Rodom Stewartom...
U posljednje vrijeme Goran Ivanišević ponovno puni novinske stupce izvansportskim aktivnostima. Tabloidi su se prošli mjesec jako zagrijali za priču da su Tatjana i on navodno pokrenuli postupak rastave, a o Ivaniševiću su ove godine pisale i druge tiskovine, čak i poslovne zbog njegova navodnog bankrota.
Naime, prema javno dostupnim podacima, njegova tvrtka Sport Line ide u stečaj zbog ukupnog duga od 5,7 milijuna kuna, a ime te tvrtke nalazi se i na listi dužnika Porezne uprave. Zbog neplaćanja PDV-a Ivaniševićeva tvrtka državi je ostala dužna 1,16 milijuna kuna. Ta je tvrtka najpoznatija po gradnji stambenog kompleksa Lazarica 2 u Splitu koji je uz puno problema dovršen 2003. godine. Jedni kažu da je Goran već tada “zaglavio” jer je u stanove ugrađivao preskupu opremu pa na koncu, nakon prodaje stanova, nije uspio vratiti uložen novac. Drugi pak kažu da je sve pošlo po zlu jer su Gorana svi prevarili. U posao ga je, kažu, uvukao njegov otac Srđan koji je, pak, u vođenju projekta previše vjerovao ljudima koji su ga varali gdje god su stigli, a time su posredno za velik novac “oženili” i našeg teniskog asa Gorana Ivaniševića.
U gubicima i s računom blokiranim više od 180 dana je i druga Ivaniševićeva tvrtka “Goran promocija”. Kada se tome doda da je u posljednjih nekoliko godina Ivanišević rasprodao mnogo svoje imovine – obiteljsku kuću, bolje reći vilu, na splitskim Mejama, kuću u podsljemeskoj zoni u Zagrebu, a zbog neplaćanja leasinga zaplijenjena mu je i jahta vrijedna nekoliko milijuna eura – logično se nameće pitanje je li Goran Ivanišević zaista bankrotirao.
– Ne vjerujem da je Goran ostao bez novca. Prvo, on i dalje zarađuje igrajući tenis na seniorskim ATP turnirima, a dio novca valjda je pohranio na nekom sigurnom mjestu u nekoj banci – govori nam Ivaniševićeva prijateljica koja Gorana poznaje još od djetinjstva.
Doista, je li vjerojatno da je Ivanišević, koji je samo u profesionalnoj karijeri (od 1988. do 2004. godine) – tijekom koje je osvojio 22 turnira i još devet u parovima – zaradio oko 60 milijuna eura bruto (19,876 milijuna dolara od turnirskih nagrada, čemu treba dodati još nekoliko milijuna dolara jer je godinama bio top-igrač kojemu su organizatori mnogih turnira plaćali 100 do 200 tisuća dolara samo za nastup, a procjenjuje se da je od sponzorskih ugovora s nekim od najvećih svjetskih sportskih brendova poput Sergia Tacchinija, Diadore, Heada... zaradio oko 40 milijuna eura) na dobrom putu da ostane bez lipe?
– Mi smo javne osobe o kojima se svašta piše, ima tu istine, ali i potpunih besmislica, no kada me pitate je li moguće da je Ivanišević bankrotirao, iako to zaista ne znam, moram vam odgovoriti da je to moguće. Naime, iako se vama i velikoj većini građana može učiniti da je takvo što apsurdno, statistika kaže da oko 80 posto američkih NBA košarkaša, koji su tijekom karijere zaradili više i od Gorana i od mene, bankrotiralo. Teško je zamisliti da netko takav ostane bez novca, da sve potroši, ali to se događa – rekao nam je Dario Šimić, nekad nogometna zvijezda, a danas poslovnjak. Iako kaže da Gorana ne poznaje jako dobro premda se s njim često viđa jer im djeca idu u istu školu, s njime ga ipak veže poslovna avantura – zajedno su uložili novac u dionice Karlovačke banke, koja proživljava teške dane.
Kaže na nam ne može potvrditi je li točan podatak da je Ivanišević 2006. godine u dionice te banke uložio 19 milijuna kuna niti tko ga je na to nagovorio.
– Istina je da nas veže to što smo dioničari Karlovačke banke, ali zašto je on uložio novac ne znam, kao ni tko mu je to predložio. Najvjerojatnije neki naš zajednički poznanik iz sportskih krugova. Međutim, niti je moj niti je njegov novac propao, banka ide u dokapitalizaciju, a nije isključeno i da ja budem jedan od onih koji će banku dokapitalizirati – tvrdi Dario Šimić.
Ivaniševićeva stara prijateljica iz Splita kaže da ga je na ulaganje u Karlovačku banku uvukla sportska ekipa, da su ga vjerojatno i iskoristili, a na pitanje zašto je sve dionice banke prenio na suprugu Tatjanu, kaže da ne zna.
– Racionalnog objašnjenja nemam. Ali kod njega su uvijek emocije bile ispred razuma. Mislim da je i to posljedica njegove grižnje savjesti koju je još dugo nakon preljuba s Vanjom Halilović nosio u sebi – govori nam naša sugovornica.
Slično objašnjenje nudi i za ostale neobične poteze Gorana Ivaniševića – prodaju velike obiteljske kuće na Mejama, otkazivanje jahte, seljenje u Zagreb, ali i prijenos sve imovine na suprugu Tatjanu unatoč tomu što je rastava njihova braka vrlo izvjesna.
– Sve to Goran je napravio nakon preljuba, nakon što se vratio Tatjani s kojom se 2009. godine i oženio. Dakle, imovinu je prebacio na nju puno prije nego što se počelo pisati o tome da se rastaju. Preljub s Vanjom jako ga je uzdrmao i činio je sve da spasi vezu s Tatjanom. Kuću na Mejama nije prodao zato što je ostao bez novca, nego zato što Tatjana nikada nije željela živjeti blizu njegovih roditelja. Zbog nje se preselio i u stan u Zagrebu u Dalmatinskoj ulici, a koliko znam na Tatjanu glasi i ogroman stan (500 četvornih metara, nap. a.) u Radničkoj ulici u Zagrebu. Dakle, ne bih rekla da su ostali bez novca. Uostalom, novac nikada nije bilo važno pitanje u njihovoj vezi. Ni na početku, a nije ni danas – objašnjava Goranova prijateljica. Takvog, jednostavnog i emotivnog, sjeća ga se još iz školskih dana.
– Znam ga od prvog osnovne, išli smo u istu školu. Najviše ga poznajem iz vremena početka njegove teniske karijere, kada je morao odustati i od pohađanja redovne srednje škole. Sav je bio u tenisu, uz veliku podršku oca i majke. Sretala sam ga i kasnije, surađivali smo i na jednoj humanitarnoj akciji. Uostalom, iako je on uvijek inzistirao na anonimnosti, njegove česte i velike donacije bolnicama i sličnim ustanovama uvijek su od nekog drugog iscurile u javnost. To je ta njegova emotivna crta zbog koje je uvijek spreman pomoći svakome, pa možda i nekome tko ga samo iskorištava – govori naša sugovornica i zaključije:
– Bio je uvijek darežljiv prema svima, ali i lakovjeran kada su ga uvlačili u razne poslove. Skupo je platio učenje da treba podići zid, da ga ljudi i dalje ne bi iskorištavali.
Svi naši sugovornici spomenuli su još jednu bitnu stvar koja je znatno odredila životni put Gorana Ivaniševića – njegov odnos s ocem Srđanom.
Svi se slažu da Goran nikada ne bi postao top-tenisač, pa time ni osvajač Wimbledona, da je njegov otac bio drukčiji, ali isto tako mnogi tvrde da je Srđan bio vrlo strog prema Goranu u njegovim formativnim godinama, a neki čak i da je bio jako grub prema njemu u djetinjstvu, pogotovu što se tenisa tiče.
Kasnije ga je, kažu, otac uvukao i u nekretninski biznis koji nije najbolje prošao, ali i u brak s Tatjanom, iako je Srđan nije volio, kao ni ona njega. Priča se da su baš roditelji nagovorili Gorana da prekine ljubavnu aferu s Vanjom Halilović i da se oženi s Tatjanom Dragović. Ne zbog nje, nego zbog djece, zbog kćeri Amber Marije (10) i sina Emanuela (5). Uostalom, Goranovi roditelji nisu bili na njihovoj svadbi u Americi 2009. godine.
Najveći je, bez obzira na sve
– Koliko znam, Goran i Srđan danas su u dobrim odnosima iako je točno da je bilo napeto u vrijeme kada je Goran bio u vezi s Vanjom Halilović. Ta ljubavna afera jako je potresla Goranove roditelje – kaže nam osoba bliska Ivaniševiću.
Zaključno, možda je Goran bankrotirao, možda nije, možda su ga na brak nagovorili roditelji, a možda je on sam tako odabrao..., meni je svejedno.
On će za mene uvijek biti bogatiji od svih njegovih kritičara a još više od onih koji se naslađuju njegovim financijskim problemima – jer nitko od njih nema niti će ikada imati wibledonsku “kantu”.