Evo, ih, konačno! A već smo se zabrinuli da nisu ni primijetili da postoji Lijepa naša! Nesvjesni rasprava koje o njima vodimo u Hrvatskoj, izbjeglice nas već mjesecima zaobilaze kao da smo šugavi. Sad je pak naš red da dođemo na naslovnice i pokažemo Europi. No što ćemo im to pokazati? Hoćemo li biti još efikasniji od Orbána u hermetičkom zatvaranju granica ili ćemo ih dočekati raširenih ruku i pozvati u naše domove? Hoćemo li (konačno!) i mi podići ogradu prema Srbiji ili će svatko od nas u vlastitom stanu primiti svoju kvotu Sirijaca? Nadajmo se da nitko neće tražiti zaokruživanje odgovora tipa "ili A ili B". Jer, ovo je zapravo kao da biramo A ili Ž – kao da između nije cijela abeceda. Bit će da ipak ima odgovora između te dvije krajnosti! U hrvatskim, kao i u europskim medijima, vode se žestoke kampanje u kojima se podržavaju isključivo takvi ekstremi, pogotovo na društvenim mrežama. Dok jedni prikazuju samo uplakanu prekrasnu dječicu, drugi nam daju samo agresivne mladiće koji odbijaju bilo kakvu pokornost. Pitaju retorički – "a gdje su im djeca?" ili "a zašto nisu poveli obitelj?". Manipulacija je prisutna na svim razinama. Dok jedni zanemaruju očite sigurnosne i sociološke rizike, drugi vide samo barbarsku invaziju koja se prelijeva prema njima poput tsunamija, prijeteći izbrisati njihov način života, što god to bilo. A Hrvati su do sada zapravo bili u fazi u kojoj se more pred njima samo povlačilo. Sad će i oni osjetiti udarni val.
Prava protureakcija tek će uslijediti. Da sve nije šala, pokazuje i intervencija predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja traži sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, upozoravajući da se u Hrvatskoj ne smiju ponoviti scene s makedonske i mađarske granice. Hrvatska vlada pak nije poduzela ništa vidljivo što bi nam pokazalo da se spremala za trenutak kad Mađari zatvore svoje granice. Nadajmo se da je to samo privid. Krizna situacija je opipljiva, no, ISIL-ovi spavači ne mogu biti izgovor da se ne pomogne onima koji očito trebaju pomoć. Do, tada, preostaje nam ništa drugo do – primijeniti važeće međunarodne konvencije o izbjeglicama. Pobrinuti se da se nitko ne prešetava po Hrvatskoj, a da prije toga nije nedvojbeno identificiran. I pri tome se prema njemu odnositi u prvom redu kao prema ljudskom biću. Čemu gluma, strah da će seobe naroda ugroziti kršćanski identitet Europe sasvim je opravdan. No, još više će ga ugroziti nekršćanski postupak prema onima koji trebaju pomoć. Naravno, ako taj kršćanski identitet nije samo površinska forma nacionalnih identiteta. Kratko i jasno: Sirijci nikako ne mogu biti obični migranti, oni su izbjeglice. Ekonomski migranti su oni koji iz manje uspješne ekonomije dolaze u onu uspješniju. A, recite mi, postoji li uopće više ta ekonomija iz koje bježe Sirijci? Jasno je da su oni pobjegli iz pakla rata, da se nemaju kamo "vratiti", te da nije dezerter onaj koji ne ratuje za Assada ili za islamske pobunjenike. Što god netko mislio o seobama naroda te sasvim realnim civilizacijskim rizicima, hrvatski premijer ovdje nije u poziciji poput Viktora Orbána glumiti antemurale christianitatis. Jer nema nikakve potrebe za tim. Ne treba nam tu Nikola Zrinski ni Miklós Zrínyi, kako zajedničkog nacionalnog heroja zovu Mađari. Nikom tu nije cilj Hrvatska ni Mađarska. Niti mi možemo zaustaviti priljev izbjeglica prema bogatim europskim zemljama. Sve dokle god ih one spremno primaju. A primaju ih zato što ih njihova gospodarstva trebaju. Zato što uz njihovu pomoć ruše cijenu rada domaće radne snage, čime na trošak svih poreznih obveznika subvencioniraju svoje poduzetnike, a svoj izvoz čine globalno konkurentnijim.
Dakako, ima i oligarha koji potajice itekako računaju s tim da se tako razvodnjenom nacijom lakše upravlja, no, to već zaslužuje posebnu priču. Dokle god je tako, može se Orbán koliko god hoće trsiti zatvoriti mađarske granice, ili Milanović otvoriti hrvatske, no ništa neće izbjeglice zaustaviti u stražnjem dvorištu Europe. Da, Njemačka jest suspendirala schengen, no, samo privremeno, u trenu sraza s divljom bujicom. Trajna suspenzija nije ni moguća bez promjene temeljnog europskog ugovora. Da bi doista zaustavila te migracije, svaka europska država morala bi se ogradom zaštititi od svih svojih susjeda. EU ne samo da bi vratila unutrašnje granice, već i unutrašnje bodljikave žice. A to bi onda bio dalekosežni poraz vizije o ujedinjenoj Europi. U međuvremenu, unatoč tome što nije dio schengena, sve silnice preusmjeravaju izbjeglice prema Hrvatskoj i ubrzo bismo mogli biti sretni ako im se broj zaustavi na kvoti na koju smo se obvezali. Kratkoročno, Hrvatska bi mogla biti preplavljena izbjeglicama koji su u nju doslovce natjerani kao u stupicu pa očajnički traže izlaz u prostor schengena, dok Orbán podiže ogradu i prema Hrvatskoj. Dugoročno, jasno je da oni tu ne žele ostati i da ih se na putu u treće zemlje ne smije zadržati protiv njihove volje.
Svima koji prijeđu našu granicu i zatraže pomoć, ruka mora biti pružena, no Hrvatska neće i ne može biti mjesto za masovno udomljavanje. Za to je jednostavno ekonomski preslaba i sve kad bi i htjela primiti desetke tisuća izbjeglica, jedini način da ih zadržimo unutar vlastitih granica bio bi da ih stavimo iza rešetaka. Da ih sutra pozovemo i 100.000, već prekosutra bi se preko polja i planina – svi razbježali prema Njemačkoj.
>> Izbjeglice ponovno pokušale probiti ogradu, policija uzvratila vodenim topovima i suzavcem
Slovenija,Austrija i Mađarska zatvaraju granice. Sad se sjetite kako je izgledala karta što je ISIL nacrtao do kuda će biti islamska država u europi;Hrvatska,BiH Srbija,Rumunjska,Bugarska,C.Gora, Albanija i Grčka. Na stotine tisuća islamista ove godine će u tim državama nastaniti, a sledeće doći će na miljune, jao si nam