'Postali 
smo najveći 
u hrvatskom 
turizmu, 
ali su nam rezultati važniji od veličine'

Davor Lukšić unuk je slavnog Andronika Lukšića, vjerojatno najbogatijeg potomka bilo kojeg hrvatskog iseljenika. Naime, Androniko Lukšić sin je Bračanina Polikarpa Lukšića koji se 1910. odselio u Čile i ondje se oženio s kćeri bolivijskog narodnog junaka, Elenom Abaroeom. Ti bračko-bolivijski geni u krvi Andronika Lukšića dali su mu, izgleda, neviđeni instinkt za biznis. Od imena Lukšić stvorio je prepoznatljivu latinskoameričku poslovnu dinastiju. Postoje različite procjene njihova bogatstva, ali moglo bi se reći da danas vrijede barem 20-ak milijardi dolara. Androniko se kao poduzetnik vratio u Hrvatsku na poziv predsjednika Tuđmana, a njegov unuk Davor već nekoliko godina vodi hrvatski dio obiteljskog biznisa, i to, kako se čini, stopama sigurnog rasta. Davora Lukšića u domaćim medijima opisivali su kao stidljiva princa koji uživa u uredu s najboljim pogledom na grad Zagreb. No, kad upoznate Lukšića, dojam je da imate posla sa zgodnim, tamnoputim Latinoamerikancem koji teško privatno može baš biti stidljiv, a što se tiče nazivanja “princom”, nekako je puno više tip mladog, suvremenog, odmjerenog i vrlo praktičnog biznismena koji najčešće u Europi leti običnom, ekonomskom klasom, premda si vjerojatno može priuštiti private jet. Uz to, njegov ured s najboljim pogledom, zapravo je vrlo skroman – tek nekoliko soba sa šačicom zaposlenika, ali, istina, pogled je zaista jako lijep.

:: Kao mladi poslovni čovjek profesionalno iskustvo stjecali ste u bankarstvu i investicijskim fondovima u New Yorku i Londonu. Jeste li zbog toga bili manje ili više zainteresirani za poslovne mogućnosti u hrvatskom financijskom sektoru?

Činjenica da sam došao iz financija svakako mi je pomogla da razumijem tvrtke i industrije s kojima se ranije nisam susretao. Moje iskustvo u financijskoj industriji, međutim, ni na koji način nema veze s mogućnošću ulaganja u hrvatski financijski sektor. Čvrsto vjerujem da iskustvo u financijama omogućuje bolju procjenu i razumijevanje bilo koje tvrtke. Trenutačno sam potpuno usredotočen na naš portfelj u turizmu i nekretninama.

:: Budući da je obitelj Lukšić prisutna i u financijskom sektoru, logičan je zaključak da je vaša obitelj istraživala mogućnost ulaganja u hrvatske banke ili osiguravateljske tvrtke, ali da nijedna od prilika nije bila dovoljno privlačna. Je li to istina ili je riječ o krivoj pretpostavci? Planirate li u budućnosti nešto napraviti i u hrvatskom financijskom sektoru?

Prije dosta godina razmatrali smo mogućnost ulaganja u financijski sektor u Hrvatskoj. To se na kraju nije realiziralo, ali o tome ne znam previše. Koji god razlozi bili u pitanju, vjerujem da nam je turizam u to vrijeme bio zanimljiviji i da je bio bolja prilika od bankarstva – moj je djed smatrao da je ulaganje u turizam najbolji način da se pridonese oporavku Hrvatske. To je svakako bio pravi potez jer turizam u Hrvatskoj već neko vrijeme bilježi stabilan rast. Istovremeno, financijska industrija prolazi kroz određene teškoće, posebice u Europi, gdje je regulativa sve stroža. Zbog svega toga cijeli sektor bilježi lošije rezultate i manje je privlačan ulagačima. S obzirom na to, trenutačno ne planiramo ulagati u financijsku industriju. Za sada smo sto posto usredotočeni na akviziciju Istraturista, obnovu hotela Kompas u Dubrovniku i sva ostala ulaganja s ciljem povećanja kvalitete i poboljšanja usluga, kao i na pripreme za sljedeću sezonu.

:: S akvizicijom Istraturista obitelj Lukšić postala je najveći igrač na hrvatskom tržištu. Konsolidiranje hotela koje je obitelj Lukšić kupila od gospodina Štroka potrajala je neko vrijeme, da bi se tek nakon toga opet odlučili na novu veliku akviziciju. Što sada, planirate li i dalje povećavati tržišni udjel zahvaljujući relativno niskim cijenama dionica ostalih hotelskih lanaca ili želite ostati usredotočeni na konsolidaciju nakon velikog preuzimanja? Koliki je vaš udjel u hrvatskom turizmu i planirate li ga povećati organskim rastom ili novim akvizicijama?

Prioritet su nam stabilne i financijski zdrave tvrtke. Upravo zbog toga se, kako kažete, ne žurimo i ne ulijećemo u projekte. Ne ulažemo samo da bismo ulagali, već nastojimo ulagati pametno i dugoročno. Nakon što smo zaključili akviziciju Jadranskih luksuznih hotela (JLH), a riječ je bila o materijalnom ulaganju, fokus je bio na sređivanju cijele kompanije. Ne treba zaboraviti da su u vrijeme akvizicije JLH bili u financijskim teškoćama te je budućnost tvrtke ovisila o restrukturiranju nekoliko područja poslovanja. Tvrtku smo uspjeli oporaviti u godinu dana i danas imamo sjajnu kompaniju, profitabilnu, stabilnu, s iznimno snažnim timom zaposlenika.

Što se tiče Istraturista, riječ je o zaista dobrom ulaganju, prije svega zbog veličine tvrtke i lokacije. Ne događa se često da se tvrtka s oko 22 tisuće kreveta prodaje odjednom. Udružimo li takvu tvrtku s Plavom lagunom, jasno je da smo izvrsno pozicionirani u Istri te da imamo veliki potencijal rasta. Osim toga, zahvaljujući toj akviziciji, naša će Grupacija moći ostvariti sinergijske učinke, troškovnu efikasnost i iskoristiti najbolje prakse, od čega će koristi imati obje tvrtke, ali i lokalne zajednice. Prošle su godine Plava laguna i JLH zabilježili oko 450 tisuća gostiju te 2,8 milijuna noćenja. Zajedno s Istraturistom, riječ je o otprilike 700 tisuća gostiju i 4,5 milijuna noćenja, što je nešto više od 7% svih noćenja ostvarenih u Hrvatskoj u posljednjoj sezoni. Time postajemo jedni od onih koji najviše pridonose turizmu u Hrvatskoj.

Pripadnici milenijske generacije bit će sljedeći veliki putnici i potrošači i važno 
je to kapitalizirati 


Kada je riječ o tržišnom udjelu, nakon akvizicije Istraturista postali smo najveća turistička grupacija u Hrvatskoj prema kapacitetu, ali ne mislim da je tržišni udio najvažnije mjerilo. Kao što sam već istaknuo, glavni su nam cilj stabilne i financijski zdrave tvrtke. Stoga su za mene rezultati važniji od veličine. Da se vratim na pitanje tržišnog udjela: vjerujem da bismo umjesto razgovora o tržišnom udjelu naše Grupacije u Hrvatskoj, trebali razgovarati o povećanju hrvatskog udjela na tržištu Mediterana, u usporedbi s našim konkurentima poput Španjolske, Italije, Turske ili Grčke. To je nešto na čemu bismo svi trebali raditi zajedno, i javni i privatni sektor – kako hrvatski turizam učiniti konkurentnijim na svjetskoj razini.

:: Pretpostavljam da imate određene zamisli o tome kako poboljšati vaš hotelski posao. Koje su sve mogućnosti; kako se može povećati profitabilnost? Ulaganjem u veću kvalitetu? Boljim marketinškim aktivnostima? Kako se može produljiti kratka sezona u Hrvatskoj i ostvariti veći promet?

Mislim da postoji nekoliko načina za unaprjeđenje poslovanja. U našem slučaju, riječ je o spoju sljedeća tri: troškovne efikasnosti, ulaganja u kvalitetu, uslugu i obnovu hotela, apartmana i kampova te rasta kroz akvizicije. Turizam je izrazito konkurentna industrija, u kojoj je apsolutno nužno ulagati kako bi se gostima pružila najbolja moguća usluga, no istovremeno je važno provoditi učinkovitu kontrolu troškova. Iznimno je teško to dvoje držati u ravnoteži, ali vjerujem da smo u tome uspjeli, i to na vrlo efikasan način. Kada tvrtka to postigne, njezina profitabilnost će porasti. Produljenje turističke sezone trenutačno je jedan od najvećih izazova hrvatskog turizma, za koji ne postoji jednostavno rješenje. Kao prvo, tijekom zime smanjuju se ili ukidaju letovi prema Hrvatskoj iz Europe, što turistima otežava putovanje do obale, posebice do Dubrovnika. Vjerujem da je nedostatak letova dijelom rezultat činjenice da u Hrvatskoj stranci ne posjeduju u velikom broju druge, sekundarne domove. Zemlje poput Španjolske ili Francuske imaju snažna tržišta sekundarnih domova. Brojni zapadni Europljani, primjerice Britanci, Nijemci, Austrijanci, Danci ili Šveđani, u tim zemljama posjeduju druge domove te tako stvaraju snažnu potražnju tijekom cijele godine. U Dubrovniku, primjerice, hotele Excelsior i Bellevue, ovisno o potražnji, držimo otvorenima tijekom cijele godine. U Poreču smo iznimno fleksibilni s otvaranjem i zatvaranjem naših hotela, opet ovisno o potražnji, i to uglavnom velikih grupa. No, iako i tijekom zime imamo otvorene objekte, problem stvara činjenica da je vrlo malo otvorenih restorana, barova ili klubova, što, naravno, posjetiteljima i nije privlačno. Produljenje sezone treba biti rezultat zajedničkih napora privatnog i javnog sektora. To bi trebalo napraviti u suradnji s lokalnim zajednicama i turističkim zajednicama, promišljanjem novih načina privlačenja turista tijekom predsezone i posezone raznim događanjima, oglašavanjem zimskih aktivnosti, iskorištavanjem sjajne hrvatske gastronomije i vina itd.

:: Poprilično je jasno da u turizmu ne vidite domaću potražnju...

Vidim domaću potražnju u turizmu, ali ona nije velika. Hrvatska ekonomija je još uvijek krhka, potrošnja se tek treba oporaviti. No, turizam u Hrvatskoj je oduvijek bio više izvozno orijentiran te se najviše oslanja na međunarodna tržišta.

:: Jednom ste rekli da je marketing jedan od ključeva budućeg uspjeha turizma. Imate li kakve specifične velike ciljeve, velike zemlje čije turiste želite privući – Nijemce, Britance, Ruse...?

I dalje vjerujem da je marketing jedan od ključnih elemenata uspjeha kompanije, ne samo u turizmu nego u većini industrija. Ekspanzija društvenih mreža i način na koji danas pristupamo informacijama olakšala je ljudima upoznavanje s onim dijelovima svijeta koji su im prije bili nepoznati ili jako malo poznati. Mi kao Grupacija moramo s time držati korak, jer se radi o sjajnom marketinškom alatu za naše hotele, ali i za destinaciju u cjelini.

Uz to, mislim da je važno marketing prilagoditi tržištu koje servisiramo. Primjerice, situacija u Dubrovniku različita je u odnosu na Poreč. Jadranski luksuzni hoteli (JLH) imaju predstavnike u različitim zemljama, kao što su Velika Britanija ili SAD, kako bismo promovirali i naš proizvod i destinaciju na nešto sofisticiranijem tržištu. S druge strane, u Plavoj laguni nastojimo privući nešto više gostiju iz Velike Britanije jer je tijekom osamdesetih upravo ta zemlja bila jedno od najvećih emitivnih tržišta Istre. Što se tiče Rusije, vjerujem da moramo sve poduzeti kako to tržište ne bismo izgubili s obzirom na to da je važno za hrvatski turizam, iako, nažalost, zadnjih nekoliko godina bilježi značajan pad. Po pitanju velikih ciljeva za ostala tržišta, volio bih vidjeti rast turizma koji dolazi s tržišta u nastajanju, kao što su Kina ili Brazil, gdje imamo veliki izvor potencijalnih gostiju koji tek trebaju otkriti ljepote Hrvatske.

:: Jednom ste rekli da ne želite povećavati broj starijih turista te da biste u Hrvatskoj željeli više vidjeti one mlađe. Vjerujete li da su mlađi voljni više trošiti? Naime, starenje je snažan proces u svim zapadnoeuropskim zemljama pa tako i u Hrvatskoj koji će predodrediti ekonomsku situaciju u nekoliko sljedećih desetljeća.

Ne sjećam se da sam rekao da ne bih želio turiste starije dobi u Hrvatskoj. Mislim da je ravnoteža uvijek dobra, no vjerujem da je budućnost u mlađem segmentu. Mlađi turisti vole putovati, vole se kretati po zemlji koju su posjetili i trošiti ne samo u hotelima u kojima odsjedaju već i u mjestima koja posjećuju – sve u svemu, taj segment tržišta puno je dinamičniji, što je dobro i za turizam i za ekonomiju. Slažem se da na zapadu dolazi do demografskih promjena – pogledajmo primjerice sve starije baby boomere, koji i dalje čine veliki dio turističkih konzumenata. No, s društvenim mrežama, novim tehnologijama i niskobudžetnim putovanjem, mladim je ljudima sve lakše i lakše istraživati svijet.

:: No, nisu li baby boomeri najimućniji potrošači u ljudskoj povijesti? U Sjedinjenim Državama kontroliraju 75 posto neto financijske imovine. Slično je i drugdje. Mlađi su ljudi zaduženi.

Slažem se. Baby boomeri posjeduju veliki dio američkog bogatstva i vjerojatno su generacija koja je putovala više od bilo koje druge u povijesti. I nastavit će putovati još neko vrijeme te su još uvijek važno tržište za nas. Ali nove generacije, pogotovo pripadnici milenijske generacije, tzv. milenijci, bit će sljedeći veliki putnici i potrošači i važno je kapitalizirati na tome. Slažem se da je dosta studenata i zaposlenih mladih ljudi u dugovima, ali velik je broj i uspješnih mladih ljudi, profesionalaca s dobrim poslovima koji si mogu priuštiti putovanja svijetom.

:: Ljepše je vidjeti lijepu mladu djevojku nego nekog starog s operiranim kukom...

Sve ovisi o tome što želimo napraviti. Postoje prilike za razvoj oba tržišta, jednog za mlađe turiste i jednog za starije. Kao što sam već spomenuo, vjerujem da će mlađi ljudi, milenijska generacija, biti u bliskoj budućnosti najvažniji izvor turizma.

Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL

Turizam prilagođen starijima mogao bi produljiti sezonu razvojem, na primjer, zdravstvenog turizma, no mislim da je zdravstveni turizam više nišni proizvod.

:: Imate li kakve planove za neuobičajene vrste turističke ponude u Hrvatskoj kao što su posebni hoteli za ljubavnike ili gay populaciju?

- Trenutačno ne. Naravno, uvijek istražujemo što se može učiniti kako bismo našim gostima osigurali najbolji doživljaj. Primjerice, Istra je više obiteljska destinacija i kada smo prošle godine obnavljali hotel Parentium željeli smo ga učiniti privlačnijim za parove. Zato u tom hotelu nismo ponudili popust za djecu, koji postoji u drugim objektima Plave lagune. S druge strane, Istraturist ima hotel sa pet zvjezdica koji ima drugačiji pristup. Melia Coral je hotel isključivo za parove. Taj model ćemo, naravno, morati dalje proučiti, ali mogućnost diferenciranja hotela je zasigurno dobra stvar.

:: Postoji li mogućnost srednjoročnog ulaganja obitelji Lukšić u neki drugi sektor osim turizma? Što je s energetskim sektorom? Budimo načas otvoreni i kreativni: vlada bi mogla biti prisiljena prodati dijelove HEP-a ako dođe do dubljih fiskalnih problema. Zahvaljujući sukobu određenih vladinih dužnosnika i MOL-a, INA je postala privlačna meta. Jeste li više od 75 posto sigurni da nećete kupiti ništa u energetskom sektoru? Što je s industrijom hrane ili poljoprivredom? Sada smo članica Europske unije pa to mijenja izglede, posebice imate li priliku stvoriti sinergiju s turizmom.

Upravo smo zaključili najveću transakciju u hrvatskom turizmu. Moramo se na to usredotočiti jer će nam trebati vremena i truda da najnoviju akviziciju Grupacije Lukšić Hrvatska potpuno konsolidiramo. U budućnosti ćemo vidjeti koji bi nam sektori mogli biti zanimljivi, no trenutačno smo isključivo usredotočeni na turizam i nekretnine, te na investicije unutar naših tvrtki. Naša ulagačka politika temelji se na pristupu korak po korak.

:: Gotovo svi poduzetnici i menadžeri u hrvatskom privatnom sektoru spominju lošu poslovnu klimu i vrlo su kritični kada je riječ o očitim vladinim pogreškama. No još od vremena kada je g. Androniko Lukšić kupio Karlovačku pivovaru nikada nismo čuli da je itko iz obitelji Lukšić javno govorio o bilo kakvim problemima na koje nailazimo u širokom spektru javne politike. Zašto je to tako? Je li poslovna kultura u Čileu drugačija ili obitelj Lukšić ima strogu politiku neuključivanja u javne rasprave? Možete li usporediti poslovnu klimu u Čileu s ovom u Hrvatskoj?

Naravno da politika igra važnu ulogu u gospodarstvu i da je dobro biti u dobrim odnosima s vladom, no mi se više volimo držati onoga što poznajemo, a to je posao. Poslovna smo obitelj i stoga smo usredotočeni na vođenje naših poslova i pronalaženje novih prilika. Ono što je važno jest odlična komunikacija između javnog i privatnog sektora te postojanje snažnije povezanosti. Kada se to ostvari, svima će biti lakše postići zajedničko razumijevanje oko smjera u kojem želimo ići. Teško je uspoređivati Čile s Hrvatskom. Čile ima puno dulju tradiciju tržišne ekonomije, dok je Hrvatska desetljećima živjela u socijalizmu, a zatim u devedesetima preživjela razarajući rat. Hrvatska ima problema kao i brojne druge zemlja i u nju nije baš lako ulagati, no mi svejedno vidimo mogućnosti. Kontinuirano povećanje poreza zabrinjava jer je privatnom sektoru teško biti konkurentan s povećanim poreznim opterećenjem. PDV iznosi 25 posto i jedan je od najviših u Europi. U slučaju turizma, PDV na smještaj je porastao s 10 posto 2013. godine na 13 posto 2014. godine. To je rast od 30 posto koji utječe na cijelu industriju. Istovremeno, usporedi li se ta razina PDV-a s onom koju plaćaju naši glavni europski konkurenti, ispada da plaćamo najviši PDV. Ove su godine porasli i drugi porezi i doprinosi, što je utjecalo na profitabilnost.

Osim toga, jedan od većih izazova s kojima se suočava hrvatski turizam jest pitanje turističkog zemljišta – jednom kada se to pitanje razjasni, imat ćemo ogroman potencijal daljnjeg razvoja i rasta.

:: Poslovni ste čovjek i vjerujem da imate jasan stav o stilu upravljanja koji preferirate. Da možete birati između njemačke fiskalne i monetarne politike te poziva na nove poticaje i olakšice koji dolazi iz Italije i Francuske, što bi bio vaš izbor i zašto? Možda poznajete ili preferirate neki treći put?

Poslovni čovjek trebao bi biti pragmatičan i izabrati stil upravljanja koji će biti najbolji za neku zemlju. Da moram birati između Njemačke, Italije ili Francuske, svakako bih izabrao Njemačku. Njemačka ima najveće i najuspješnije gospodarstvo u Europi te usprkos činjenici da je svjetsko gospodarstvo još uvijek krhko i da postoje sve veći geopolitički rizici, volatilnost i deflacijski rizici, Njemačka je pokazala iznimnu učinkovitost u upravljanju svojim gospodarstvom.

:: Što mislite o zamisli Nikice Gabrića da se od hrvatske obale napravi nova Florida? On vjeruje da je zdravstveni turizam golema mogućnost. Naravno, svjedoci smo dramatičnog starenja populacije u gotovo svakoj zapadnoj zemlji.

Nismo još razmatrali zdravstveni turizam unutar Grupacije, ali vjerujem da za takvu vrstu turizma u Hrvatskoj ima mogućnosti. Klimu na Floridi, međutim, nije moguće uspoređivati s ovdašnjom jer se izrazito razlikuju, ali vjerujem da bi određeni dijelovi Hrvatske bili pogodni za to o čemu govorite. Međutim, moramo paziti da ne miješamo turizam čiji je motiv odmor sa zdravstvenim turizmom.

Smatram da je važniji razvoj rezidencijalnog tržišta u Hrvatskoj, kako bi se privukli ljudi iz sjeverne Europe i svijeta.

:: Ljetos sam objedovao s poznatim čileanskim reformistom Joseom Piñerom. Poznajete li ga? Je li pametno provoditi njegove zamisli u Hrvatskoj?

Moja obitelj poznaje gospodina Josea Piñeru već dugo, no ja sam ga susreo samo nekoliko puta. Mislim da je uvijek mudro učiti iz uspješnih iskustava i iz ekspertize javnih politika.