Poštena gđa Ljubica platila za sve lopove

Pravda mora da je čvrsto zažmirila kad je sutkinja Prekršajnog suda u Karlovcu, vođena pravom, vagala i presudila: Ljubica Čavrag kriva je što je samu sebe oštetila za dvije kune i za to je treba oštro kazniti! Za primjer drugima, kako se slično zlo ne bi ponovilo. Kad je sudački batić beskompromisne karlovačke sutkinje dodirnuo stol, odzvonilo je – tisuću kuna. Da vrati dug državi i društvu gospođa Ljubica morat će raditi puna dva mjeseca. Nezaposlena Ljubica Čavrag kriva je što je 4. svibnja 2008. mađarskom gostu Imri Salamonu u svom objektu u Jasenku kraj Bjelolasice, umjesto šest, boravišnu pristojbu naplatila četiri kune. Mjesečno od iznajmljivanja soba uprihođuje, naime, tek više nego skromnih petstotinjak kuna.

Okrivljena je bez pogovora platila, sva u strahu da je ne snađu dvije godine teškog rada, budući da zbog takvog prekršaja Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kazna može na kraju narasti na čak 15.000 kuna. Da se nije igrati kakvom žalbom eventualno i da za nju milosti neće biti, uvjerila se, uostalom, 12. travnja ove godine kad je presuda stroge sutkinje donesena.

Gospođa Ljubica, inače, iznajmljuje samo jednu sobu sa četiri kreveta otkako je 2002. ostala bez posla na pilani. Ove godine, recimo, dosad još nije imala nijednog gosta. A da je samu sebe prije dvije godine oštetila za dvije kune, doznala je, pak, lanjskog ljeta, kad joj je došla inspekcija. Za svoju se krivnju kaje: “Pogriješila sam, znala sam da se boravišna pristojba povećava, ali sam automatski prepisala iznos s prijašnje uplatnice.” U državi koju čovjek voli, kojoj plaća porez, valjda mora biti spreman i na ovakve kazne. Ili?

Ili možda ipak smijemo priželjkivati da kazne prvo sustignu stvarne dugoprstiće, prevarante i lopove drugih fela? A ima ih u našim životima dovoljno i za dva, tri prosječna ljudska vijeka. Ostanemo li samo u turizmu, kamo spada i gospođa Ljubica sa svoja četiri kreveta, dugo se i naširoko može ne o dvije kune, nego o dvoznamenkastim brojkama zaposlenih na crno, neprijavljenih gostiju te drugih utaja. Kolike se samo popiju kave i pojedu pizze u turizmu, a da o tome ne bude traga ni u jednom računu? Svakodnevica su nam i trgovačke prijevare, poslodavci koji lakomo zakidaju i državu i zaposlenike, džepari, ulični razbijači, pljačkaši banaka, gospodarski mešetari i svi slični koje bi prava pravda uvijek trebala gledati barem jednim okom. Previše je i kriminalno-gospodarsko-političkih zapleta bez puno nade u istinski rasplet.

Kod karlovačke sutkinje i sličnih djelitelja pravde na red bi prije nego gospođa Ljubica trebali stići i svi mi koji se bar jednom u životu nismo vratili u trgovinu kako bismo upozorili prodavačicu da nam je uzvratila dvije kune previše. Svi mi koji smo ogrezli u švercanju u tramvaju ili slično. Praktički bi, uz djecu koja nisu stigla slično zgriješiti, samo gospođa Ljubica u Hrvatskoj smjela biti na slobodi. I, dakako, njena osobna Božica pravde iz Karlovca da je nadgleda i budno motri hoće li ove godine za svoja četiri turistička kreveta uplatiti porez od 1200 kuna. Zamislite da se gospođa Ljubica drzne ponoviti prijestup pa poreznoj upravi uplati 1202 kune?!?