Pošto paket popularnosti za političare u predizbornoj kampanji?

Jedan segment prvog kruga predsjedničkih izbora mogao bi biti vrlo dragocjen za demokratski razvoj hrvatskog društva, ako ga se osvijesti, dovoljno istakne u prvi plan i produbi. Vodeće agencije za istraživanje javnog mnijenja uoči prvog kruga javnosti su podastrle podatke o rejtingu predsjedničkih kandidata koje su se drastično razlikovale od onoga što su pokazali izbori, dajući za pravo onima koji odavno upozoravaju kako te agencije služe za manipuliranje javnošću.

Kako je moguće da dva tjedna prije izbora predviđaju prednost od 12-13 postotaka za jednog kandidata, u ovom slučaju Josipovića, a da ona na kraju ispadne tek nešto više od 1%, što je daleko od prihvatljive statističke pogreške? Moguće su tri interpretacije te prognozerske propasti: debakl Pulsa i Plusa može biti profesionalni, moralni ili kombinirani. U prvom slučaju ti ljudi jednostavno ne znaju posao. Ne temelje istraživanje na reprezentativnom uzorku iz neznanja, lijenosti, nesustavnosti. Odavno je upozoreno na problematično oslanjanje na metodu telefonskog anketiranja, koja ne jamči tajnost.

Druga mogućnost je da to rade svjesno i tendenciozno, kako bi manipulirali biračima. Ipak, teško je pretpostaviti da su, uračunavši i glasove na koje će utjecati, bili spremni na toliki promašaj jer su svjesni kako će biti još izbora i naručivanja "istraživanja" pa se ne treba kompromitirati preko mjere održivosti. Stoga, kao najvjerojatnije objašnjenje golemog raskoraka "istraživanja" i stvarnosti ostaje kombinacija nemorala i neznanja koja je danas, izgleda, dobitna kombinacija. Čini se da su željeli puhati u jedra jednom kandidatu, a onda su zbog neprofesionalno obavljenog natezanja malo pretjerali, učinivši mu na koncu medvjeđu uslugu. Kako je moguće da netko po "istraživanjima" samuje visoko na vrhu liste popularnosti, doseže više od 80% potpore javnosti, a onda na izborima više od 60% birača glasuje za kandidate koji ga izrazito kritiziraju? Zašto mu iz godine u godinu natežu popularnost prema sjevernokorejskih 99,9%? Na estradi, kojoj političke kampanje sve više nalikuju, odavno imamo fenomen ljudi koji su popularni zato što su popularni. Pri tome ne mislim na "Popularnog Joleta", već na Paris Hilton kao najpoznatiji primjer. Ona je lansirana kao "popularna". A kasnije, uz redovne medijske porcije, popularnost raste sama po inerciji. Puno se ljudi, što svjesno što nesvjesno, prilagođava "glasu naroda", onome što se prezentira kao ukus većine, žele biti dio svijeta pa onda prate što "Popularna" radi i govori, doprinoseći i sami njenoj sve većoj popularnosti. Ako osobno imaš negativno mišljenje o nekome o kome kasnije iz svih medija doznaješ kako je omiljen kod četiri petine stanovništva, dođeš u iskušenje upitati se je li s tobom sve u redu, jer je očito "normalno" da ga se voli. Pa ispadaš "mimo svijet", nenormalan, perverzan, ekstreman. Pa ti je na koncu najjednostavnije da "Popularnog" i sam zavoliš.

No, ako napetost između fikcije koju pumpaju agencije i mediji i stvarnosti postane prevelika, umjesto učinka samoispunjavajućeg proročanstva može doći do pucanja mjehura od PR-sapunice i učinka "car je gol". Nešto slično djelomično se i dogodilo u prvom krugu. Vrlo je moguće da su neki potencijalni Josipovićevi birači ostali kod kuće misleći – ionako sigurno dobiva, ali to će pokazati drugi krug. Neki iskusni novinari prije izbora pisali su kolumne u kojima žale što se novac uopće troši na izbore jer Josipović prema anketama sigurno i nadmoćno pobjeđuje. Briga za rejting možda i nije bila njegova osobna opsesija kako sugerira nadimak "Rejting Efendija", nego strategija političke grupacije kojoj pripada, ali već se sada vidi da mu je to ovaj put štetilo. Nagledali smo se i čudnijih pumpanja rejtinga i omiljenosti. Prije nekoliko godina medijski je mjesecima pomazivan bivši guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski. Nikad prije ni poslije guverner HNB-a nije bio tako važna i "omiljena" figura kao on u jednoj fazi svoja dva mandata. Premda nije bilo do kraja jasno u čemu se sastoje njegove herojske akcije za spas nacije, promoviran je kao apsolutno najomiljenija, najsposobnija, najčestitija osoba u Hrvatskoj. Gledano iz današnje perspektive i iskustava s agencijama, očito se spremala neka politička platforma s njim kao frontmenom, no iz nekog se razloga odustalo pa odjednom nestade i njega i popularnosti. Onda smo imali popularnog Nikicu Gabrića na čelu popularnog "trećeg puta", pa je i to propalo na izborima, pa još popularniju Mirelu Holly, predstavljanu kao novo pošteno lice, iako je kao ministrica bila dio vladajuće nomenklature iz koje je izletjela zbog nepotističkog urgiranja za zapošljavanje jedne osobe. Megapopularnim su Laburistima agencije (agenture) davale gotovo 10% uoči zadnjih euroizbora, a na koncu nisu prešli prag. Mi očito još nemamo izgrađene demokratske institucije i mehanizme. Ono što se predstavlja kao neovisna agencija za istraživanje javnog mnijenja uglavnom služi za prikriveni politički marketing. Manipulacije mogu biti presudne na parlamentarnim izborima, pogotovo za liste koje se vrte oko izbornog praga. Smjeste realno jaču listu malo ispod praga, čime biračima sugeriraju kako je to bačen glas, a drugu, koja je ispod, napumpaju preko praga, u nadi da će ostvariti kumulativni učinak, i eto veselja. Na sličan su način društvo modelirale civilne udruge koje su se legitimirale djelovanjem u interesu svih građana, tj. društva u cjelini, a u stvari su gurali partikularne političke i ideološke opcije.

GONG se definitivno razotkrio u preklanjskom referendumu. Sada su odjednom utihnuli pa "udrugu građana koji organizirano nadgledaju glasovanje" odjednom ne zanimaju izbori. Za drugi krug GONG je prijavio samo 15 promatrača što je smiješno u odnosu na 845 koliko je prijavila udruga U ime obitelji, koja jasno izlaže vrijednosti za koje se zalaže, za razliku od općegrađanskih interesa koje, eto, brane gongovci, koji imaju više zaposlenih nego promatrača na izborima. Izborna kampanja pokazala je da je i javna televizija svjetonazorski neuravnotežena. Što je izlaz? Da, nakon eventualne promjene vlasti sjaši Kurta i uzjaši Murta, tj. da desni napumpaju svoje NVO-udruge, svoje agencije, svoje pulene na javnoj televiziji i tako ukrug – isti neprofesionalizam i pristranost? Jedini iskorak bio bi postizanje općeg konsenzusa o jasnijim pravilima igre, nekoj vrsti prešutnog dogovora o ferpleju. Za početak regulirati rad agencija za istraživanje javnog mnijenja. Razmisliti o moratoriju na objavljivanje predizbornih anketa, obvezi veće transparentnosti uzorka i metodologije. Trenutačno kao jedini regulator ostaje tržište, koliko-toliko osviještena javnost. Hoćete li i dalje dati povjerenje, pozornost i vrijeme mediju koji opet objavljuje "istraživanje" agencije koja je nedavno fulala više od deset postotaka i to u uobičajenom smjeru? Novac koji im mediji plaćaju za takve ankete, ako i sami nisu dio iste igre, bačen je. Štoviše, daljnje objavljivanje rezultata takvih "istraživanja" postaje sve više kompromitirajuće i za sam medij.