Mlada djevojka, sazrela za osmogodišnjeg zatočeništva u podrumu svoga bolesnog otmičara osvojila je svijet svojim odlučnim nastupom, jasnim stavom i neskrivenom željom za životom. Natascha Kampusch, unatoč činjenici da je žrtva, iskazuje zavidu količinu samopoštovanja i pouzdanja.
Je li za to zaslužna ona ili cijeli ešalon liječnika i psihologa koji su s njom radili protekla dva tjedna od trenutka bijega? Jesu li uopće dva tjedna dovoljna da se fizički i psihički zlostavljano biće postavi na vlastite noge? Trenutačno najpoznatija žrtva zlostavljanja i uzništva dobila je zaslužen tretman koji je takvim ljudima jedina svijetla točka u tunelu trauma, straha, patnji...
Nataschi su pomogli, no koliko je onih koji za pomoć vape, a nitko ih ne čuje? Okrenite se i ugledat ćete ih na svakom uglu. Zlostavljanju nema granica, a proteže se od grubosti roditelja, nasilja u školi, u uredu, pa do bračne postelje. Oni koji žele ugoditi svima - vlastitoj djeci, roditeljima, šefovima, bračnom drugu teško da će doživjeti pristojnu starost.
Živimo okruženi ljudima na kojima je zlostavljanje ostavilo ožiljke o kojima ne mogu progovoriti. Dio njih i sami postaju zlostavljači jer im nitko nije pomogao. Stručnu pomoć nije dobila učiteljica sa slavonskog područja koju ravnateljica svakodnvno zlostavlja.
Strah od ismijavanja, psihičko zlostavljanje, torture, pokazivanje nadmoći redali su se u životu učiteljice, žene kojoj smo povjerili odgoj svoje djece. Može li ona njih naučiti samopoštovanju ako se nije kadra izboriti za sebe? Teško!