Sedmogodišnjeg sina i šestogodišnju kćerkicu, smještenu kod udomitelja, otac nije posjetio godinu dana niti platio kune za njihovo uzdržavanje, govoreći na sudu da im je kupio nešto prije godinu i pol, ali se ne sjeća što. Protivio se da budu kod udomitelja, no nije učinio ništa da se promijeni. U zagrebačkoj Palači pravde trajno je lišen roditeljske skrbi, no to ne znači da se djeca mogu posvojiti jer imaju majku koja ih redovito posjećuje, a oduzeto joj je pravo da živi s njima. Za nju koja živi u neadekvatnom stanu s novim partnerom, s kojim je dobila treće dijete, Centar za socijalnu skrb (CZS) nada se da će se promijeniti i postati djeci majka kakvu trebaju.
Nespremni za školarca
Ako se to ne dogodi, ako za koju godinu i ona bude lišena skrbi, izvjesno je da će njezina djeca ostati kod udomitelja jer u dobi iznad sedam godina spadaju u teško posvojivu djecu.
Iako je u javnosti dojam da na sudovima čekaju stotine spisa, u kojima su zatočene sudbine djece koja ne mogu biti posvojena jer suci sporo lišavaju loše roditelje skrbi, podaci s četiri najveća suda to ne pokazuju. Izuzetno je malo djece, osobito predškolske dobi za posvojenje, dok u registru imamo oko 900 posvojitelja prema podacima koje su krajem 2014. iznijeli udruga Adopta i Ministarstvo socijalne politike i mladih. Tada je na 3. konferenciji “Dijete u središtu posvojenja” navedeno da su u sustavu socijalne skrbi 333 djeteta za posvojenje, među njima 68% djece u dobi od 11 i više godina, a 42% djece sa zdravstvenim poteškoćama. Godišnje se posvoji 100-tinjak djece. Na sudovima u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu lani je vođen samo 21 postupak lišenja roditeljske skrbi, no u njih spadaju i oni u kojima je skrbi lišen jedan od roditelja, što znači da je temeljem odluka suda bilo manje od 21 djeteta za posvojenje. Daleko je više postupaka kojim se roditeljima oduzima pravo da žive s djecom, koja idu udomiteljima ili u domove, a roditeljima se daje šansa da se poprave. Većina posvojitelja želi posvojiti malu i zdravu djecu. Među njima je i mladi zagrebački par koji je prošao psihološku obradu u CZS-u.
– Nakon što smo prije godinu dana prošli obradu u CZS-u, poslali smo zamolbe u 80 centara, ali ništa se ne događa. Raspitujemo se po centrima i živimo u iščekivanju i nadi da ćemo postati roditelji djetetu, nebitno dječaku i djevojčici, u dobi do pet-šest godina, koje će nas zvati mama i tata. Nekoliko puta su nas zvali da nam kažu da imaju za posvojenje školsku djecu ili djecu s ozbiljnim zdravstvenim problemima, na što nismo spremni. Želimo posvojiti zdravo dijete i nismo u tome različiti od bilo kojeg biološkog roditelja koji želi da mu se rodi živo i zdravo dijete, a ako se poslije razboli, to je život, svjesni smo da nema garancije. Sustav je spor na štetu djece jer većina želi posvojiti malu djecu, a sustav mora voditi računa da prvo da šansu biološkim roditeljima da se poprave, ali ako se to ne dogodi, prođu godine i dijete je u školskoj dobi i teže posvojivo – kaže mlada žena. Svjesna je da mnogi čekaju na posvojenje djeteta i do tri-četiri godine, koliko su im rekli da je prosjek čekanja na dijete.
Osjetljivi postupci
Socijalni radnici poštuju kada posvojitelji ne žele posvojiti dijete s posebnim potrebama ili školske dobi jer znaju da bilo kakav oblik prisile nije u interesu djeteta. Posvojenje na koje netko u startu nije spreman neće ga učiniti boljim roditeljem nego lošijim, a dijete koje ima traume od bioloških roditelja treba one koji ga bezuvjetno prihvaćaju. U Palači pravde u Zagrebu, kaže glasnogovornica Maja Bilandžić, lani je riješeno 11 predmeta u kojima su roditelji lišeni skrbi.
– Godinama se vrti ista priča da djeca čame u domovima jer suci sporo odlučuju o lišenju roditeljske skrbi. No tih je predmeta jako malo, a među njima su i oni u kojima je traženo lišenje skrbi samo jednog roditelja ili u kojima jedan roditelj traži da se onaj drugi liši skrbi zbog nebrige za dijete. Imamo znatno više predmeta kod kojih je roditeljima oduzeto pravo da žive s djecom i odgajaju ih i koja su povjerena udomiteljima ili domovima. Kada će CZS predložiti da se roditelje liši skrbi i djeci otvori mogućnost za posvojenje, to je stvar njihove procjene mogu li se biološki roditelji popraviti ili ne. Može se dogoditi da roditelj da suglasnost CZS-u da mu dijete ide u posvojenje i tada se ne mora provoditi postupak lišavanja skrbi, no imala sam samo jedan slučaj u kojem se majka, kojoj je bilo oduzeto pravo da živi s curicom, suglasila s posvojenjem – kaže Marina Parać Garma, voditeljica grupe obiteljskih sudaca u Zagrebu. Postupci oduzimanja skrbi iznimno su osjetljivi. Na sucima i socijalnim radnicima teret je teških odluka, a stvari nisu crno-bijele. Glasnogovornica riječkog suda Gordana Denona-Kusijanović kaže da su lani imali djecu od 6, 7 i 16 godina, a 2013. po dvoje djece od 2, 3, 4 i 5 godina te po jedno od 6 i 9 godina.
>> Djevojčicu nitko nije htio posvojiti zato što je bolesna. Sada je naša sreća