Nakon 25 godina aktualna hrvatska politička elita napravila je povijesni iskorak u političkoj interpretaciji Oluje i općenito hrvatske pobjede u Domovinskom ratu. Pobjeda je konačno stavljena na pravo mjesto od svih ključnih aktera, a oni koji su proteklih 25 godina tu pobjedu politički zloupotrebljavali stavljeni su na fizičke i političke margine.
Iskorak hrvatskih Srba
O odličnom govoru premijera Plenkovića već je dosta izrečeno jučer i prekjučer. Plenković je u svom govoru, s pozicije vlasti, i to HDZ-ove, stavio sve vezano za Oluju na prava mjesta. Od neupitnog legitimiteta vojne akcije do priznanja posrnuća i žaljenja za nepotrebnim srpskim žrtvama. No sam govor tek je kruna poteza koji su prethodili u danima prije. To se prije svega odnosi na dogovor s SDSS-om o zajedničkim gestama – dolazak Borisa Miloševića u Knin i najavljeni odlazak Medveda u Grubore.
Tim potezima Plenković je napravio još jedan veliki korak u emancipaciji HDZ-a od radikalne desnice, koja ga je držala ucijenjenim desetljećima.
No potezi drugih aktera možda su još i značajniji. Prije svega odluka SDSS-a i Borisa Miloševića da dođe u Knin označava veliki iskorak politike hrvatskih Srba prema Oluji, ali i Domovinskom ratu u cjelini. Oluja je prije svega poraz velikosrpske politike, s kojim aktualni predstavnici hrvatskih Srba nemaju ama baš nikakve veze. Svojim dolaskom u Knin danas to počinju i simbolički pokazivati. Time se izbija još jedan važan adut radikalnoj i iracionalnoj hrvatskoj, ali i srpskoj desnici. Više nitko hrvatskim Srbima neće moći prigovoriti da su eksponenti Vučićeve politike.
Predsjednik Milanović je odlikovanjem postrojbi Hrvatskog vijeća obrane (odlikovane su postrojbe, ne pojedinci!) napravio važan iskorak k objektivnom i konsenzualnom sagledavanju uloge HVO-a ne samo oko Oluje. To je važan korak u promjeni stavova ljevice o nizu pitanja vezanih uz HVO, Herceg-Bosnu, rat u BiH i općenito politiku Hrvatske prema BiH. Na tom polju ljevica još živi niz neodrživih mitova, koji sve vezano za HVO i Herceg-Bosnu dijaboliziraju.
Ovo je možda mali korak u njihovu razbijanju i otvaranju dijaloga na ljevici o tim pitanjima (bio bi i veći da Milanović nije ubacio nekoliko nepotrebnih, a kontroverznih izjava).
Za kraj, treba istaknuti i govor Ante Gotovine koji u prvi plan stavlja demokraciju, jednakopravnost i brigu za najslabije u društvu jer ima posebnu simboličku i političku težinu.
Time je Gotovina zadao još jedan žestok udarac, kao onomad kada je govorio o kraju rata i potrebi okretanju budućnosti, radikalnoj desnici.
Crne majice marginalizirane
Protokolarnom marginalizacijom radikala u crnim majicama koji koriste simbole Domovinskog rata isključivo za vlastite političke ciljeve zadan je važan udarac iracionalnom i manipulativnom dijelu hrvatske desnice.
Ona je i ovaj put pokazala žal nad činjenicom da su Hrvati riješili pitanje svoje državnosti. Naime, radikalna hrvatska desnica jedini je akter koji se ne miri s činjenicom da je projekt stvaranja hrvatske države uspješno dovršen i da je vrijeme za okretanje novih stranica.
Svi drugi su u srijedu u Kninu demonstrirali konsenzus upravo u tom razumijevanju.
Meni je tragikomično vidjeti domovinski pokret i vučića na istoj strani kritika