Jedna od sigurnih prednosti ulaska Hrvatske u EU svakako je lakša i bolja razmjena kako ljudi, tako i dobara unutar jedinstvenog EU tržišta. Očekivanja su sigurno bila velika, posebno kad se uzmu u obzir primjeri rasta izvoza kod nekih drugih članica EU, poput Bugarske. Usprkos očekivanjima o eventualnom povećanju izvoza Hrvatske, slijedom povećanja izvoza u zemlje EU, rezultati za prvih 8 mjeseci 2013. govore suprotno, iako odražavaju i prva dva mjeseca članstva u EU, bilježe pad u odnosu na isto razdoblje 2012. Kao glavni spoticaj izvozu od pristupanja u EU, hrvatski izvoznici vide u gubitku povlastica zbog izlaska iz CEFTA-e. Pritom je ključno napomenuti kako netransparentnost podataka o hrvatskom izvozu proizlazi iz različitih načina prikazivanja izvoza od strane Državnog zavoda za statistiku, FINA-e i HNB-a.
Preduvjeti izvoza na bilo koje tržište, pa tako i tržište EU su i proizvodi pojedine zemlje, a to je područje u kojem već godinama bilježimo pad, zatvaranje tvornica, gašenje proizvodnje i generalno silazno kretanje gospodarstva karakteriziraju Hrvatsku posljednjih godina. Nadležna ministarstva i Vlada RH potiče proizvodnju kroz brojne poticaje, ali usprkos tome očigledno poduzetnička klima, kao i nedostatak stranih i domaćih investicija ukazuju na nedostatnu proizvodnju.
Stoga je opravdano pitanje što Hrvatska uopće proizvodi? Što je to u čemu smo konkurentni ili zanimljivi za druga tržišta, pa tako i tržište EU? Što je to što se može izvoziti? Osim dominantne naftne, kemijske, farmaceutske i metalurške industrijske proizvodnje, ne treba zanemariti ni izvoz software-a u kojem Hrvatska hvata korak s drugim zemljama EU i svijeta, čineći tako software 11. najvažnijim izvoznim proizvodom Hrvatske.
Prednost i prepoznatljivost na EU tržištu zasigurno bi osigurala zaštita pojedinih hrvatskih proizvoda kao autohtonih, a za koju se do ulaska Hrvatske u EU nije učinilo puno. Brojni hrvatski proizvodi ostali su nezaštićeni, a posebno je aktualna rasprava oko vina, Prošeka i Terana.
Izlazak Hrvatske na tržište EU može se shvatiti kao prednost zbog ukidanja carinskih barijera, ali i kao slobodan priliv konkurencije iz tih zemalja. Dodatna olakotna okolnost je i destimulacija uvoza iz Kine u EU. Kako se domaće okruženje pripremilo za to? Očigledno su najprije reagirale banke koje razmišljaju tržišno i najsklonije su prilagoditi se svojim klijentima, kreirajući razne kreditne linije za izvoz. Iako je pri tom bitno naglasiti kako njih ne interesira na koje tržište će izvoznici plasirati svoje proizvode
Potpore poduzetnicima u EU strogo su regulirane i definirani su maksimalni iznosi potpore koju jedan poduzetnik može dobiti u EU. Kod državnih potpora, članka 107. stavka 1 UFEU regulirano je to kako iste ne mogu služiti u cilju zaštite ili protekcije pojedinih poslovnih subjekata na jedinstvenom tržištu. Pri tom je posebno važno da potpore ne mogu biti u funkciji zaštite poduzetnika kako bi isti bio u povlaštenom položaju na tržištu EU, odnosno sprječava se pojava nelojalne konkurencije.
Nakon ulaska u EU, hrvatski izvoznici sada postaju isporučitelji dobara u EU i slijedom toga ne mogu koristiti mogućnost tromjesečne prijave PDV-a što je već destimulirajuće. Prema hrvatskim zakonima isporuka dobara prema EU kupcima koji imaju valjan porezni broj oslobođena je plaćanja PDV-a.
Rezimirajući gospodarska kretanja i efekte ulaska u EU očigledno je kako će Hrvatski zastupnici u EU parlamentu morati još dosta raditi na zaštiti hrvatskih autohtonih proizvoda, a gospodarska diplomacija na promicanju istih. S druge strane, ono što ostaje na domaćem okruženju svakako je poboljšanje generalne poduzetničke klime u Hrvatskoj kao i orijentacija na proizvodnju i izvoz. I kao što je već bezbroj puta spomenuto u kontekstu ulaska Hrvatske u EU, jedinstveno tržište može biti korisno samo onima koji su na njemu konkurentni te ono ne donosi automatizmom nikakve dodatne prednosti.