Potpisan mirovni sporazum s talibanima

Sporazum koji su u Dohi, glavnom gradu Katara, potpisali američki specijalni izaslanik Zalmaj Halilzad i Mullah Abdul Ghani Brader, talibanski zamjenik za politička pitanja, uz prisutnost američkog državnog tajnika Mikea Pompea, u kojem se obje strane obvezuju da će okončati rat u Afganistanu koji traje već gotovo 19 godina te je odnio na desetke tisuća života, teško će donijeti mir Afganistancima koji ratuju više od 40 godina.

Trump je priznao poraz

Naime, analitičari Afganistan uspoređuju s Vijetnamom i sporazumom iz 1973., kada se SAD povukao iz Vijetnama nakon čega je pala vlada Južnog Vijetnama koju su podržavali. Sporazum s talibanima dovest će do novog političkog i vojnog vrtloga koji bi mogao završiti padom vlade u Kabulu i povratkom islamističkog pokreta talibana na vlast, a time i šerijatskog zakona, pokreta koji je nametnuo pravila življenja prema vehabijsko-selefijskoj ideologiji, rigidnim shvaćanjima islama. Takav scenarij o povratku talibana na vlast sam je priznao i američki predsjednik Donald Trump kazavši da bi talibani mogli srušiti afganistansku vlast nakon povlačenja američkih snaga. 

Prema sporazumu od 29. veljače, NATO-ove snage završit će povlačenje iz Afganistana u roku od 14 mjeseci, a SAD će smanjiti svoje snage u Afganistanu za 8600 vojnika od njih ukupno 13.000 u roku od 135 dana od sporazuma s talibanima, dok će daljnje povlačenje vojnika ovisiti o tome hoće li talibani ispuniti uvjete iz sporazuma. SAD je u Afganistanu u proteklih 18 godina izgubio više od 2500 vojnika, a više od 20.000 ih je ranjeno. SAD je potrošio više od 750 milijardi dolara na afganistanski rat.

Amerika se u sporazumu obvezala da će novac koji više neće trošiti za ratne operacije namijeniti za obuku i opremanje afganistanske vojske i policije. S druge strane, talibani koji su vladali Afganistanom dok nisu srušeni američkom invazijom 2001., prihvatili su američke zahtjeve da će sprečavati da afganistanski teritorij koriste teroristi, kao što je to činila Al-Qai'da kad je organizirala napad na SAD 11. rujna. 

Rat u Afganistanu najdugovječniji je prekomorski rat SAD-a. Kada je SAD pokrenuo rat u Afganistanu imao je ondje više od stotinu tisuća vojnika, od kojih se većina povukla 2014. Ostali, njih 13.000, većinom su dio NATO-ove misije potpomaganja afganistanskih snaga sigurnosti, ali služe i za lov na militante. Međutim, sporazum između talibana i SAD-a ne znači i okončanje rata i terora u Afganistanu, a to je najbolje potvrdio napad talibana dva dana nakon potpisivanja mirovnog sporazuma kada je u središtu Kabula u napadu bombaša samoubojice ubijeno 30-ak ljudi. 

Video: Napad talibana na hotel

Od početka intervencije 2001. SAD i NATO nalaze se u Afganistanu, a ta azijska zemlja nikad nije bila nesigurna kao danas. Nakon 18 i pol godina djelovanja, ni američki ni vojnici NATO-a iz 38 zemalja nisu uspjeli poraziti talibane, koji svakodnevno postaju sve jači. Naime, američka promatračka agencija u svom posljednjem izvješću navela je kako su talibani tijekom 2018. proširili svoj teritorij i utjecaj u Afganistanu. Vlada u Kabulu je do listopada prošle godine kontrolirala 64 posto od 407 okruga, a danas ih kontrolira 54 posto. 

Potpisivanje mirovnog sporazuma s talibanima veliki je poraz SAD-a. Njegovim potpisivanjem Trump je zapravo priznao poraz u ratu, odnosno priznao je talibane kao legalan politički čimbenik, koje su smatrali teroristima i željeli ih uništiti svojom invazijom. Tada su talibani napustili Kabul, ali sve ove godine nisu priznali ni režim u Kabulu ni američku okupaciju. Talibani neće postati dio vlasti bez potpunog povlačenja američkih trupa. Također, u istoj vladi ne mogu biti i liberali i demokrati i islamski radikali. 
Kako će ta vlada izgledati i kako će ta država funkcionirati? Jedni će se zalagati za stroge šerijatske zakone, a drugi za liberalizaciju društva. Za Afganistan je porazno da su većinski Paštuni na strani talibana, kao i predstavnici Tadžika i Uzbeka. 

Na predsjedničkim izborima, koji su prošle godine održani krajem rujna, predsjednik Ashraf Ghani dobio je 50,6 posto glasova i potvrđen mu je mandat, a šef vlade Abdullah Abdullah dobio je 39 posto glasova, no i on se proglasio šefom države. Ali 51 posto Ghanijevih glasova je u ukupnom broju samo 923.000, odnosno na izborima je sudjelovalo manje od dva milijuna birača, a Afganistan ima oko 30 milijuna stanovnika. Dakle, Ghani je u biti dobio podršku samo tri posto Afganistanaca.

Izbori nisu održani na većini teritorija koji kontroliraju talibani, koji te izbore ne priznaju, a to bi mogao biti još jedan uteg. Postavlja se pitanje što ako dođe do novih predsjedničkih izbora i demokratski bude izabran talibanski kandidat te time dobije sve ovlasti upravljanja zemljom, kako će izgledati ta zemlja? Hoće li demokratski svijet ponovno dopustiti bičevanje, kamenovanje i diktaturu šerijata? 

Strah od novih izbora

Najveća prepreka za okončanje rata u Afganistanu mogla bi biti podjela unutar samih talibana. Mullah Abdul Ghani Brader, talibanski zamjenik za politička pitanja, jedna od najmoćnijih osoba koji je s mulom Omarom 1993. utemeljio talibane, a talibanski borci ga i danas smatraju karizmatičnim zapovjednikom i vođom, koji je i potpisao sporazum sa SAD-om, predvodi umjerenu struju unutar talibana. Za razliku od prvog vođe i osnivača talibana mule Omara, Baradar se protivio njegovoj odluci da 1996. pozove Osamu bin Ladena, umjeren je po pitanju primjene talibanske interpretacije šerijata.

Drugu struju pak predvodi Sirajudin Hakani, jedan od najopasnijih terorista na svijetu koji se protivi bilo kakvim pregovorima sa SAD-om i Zapadom koje smatra bogohulnicima koje treba istrijebiti. Naime, Sirajudin Hakani sin je zloglasnog Jalaludina Hakanija, koji je od 2001. u ratu protiv SAD-a i NATO-ovih snaga. Nakon smrti Jalaludina 2018., Sirajudin je preuzeo vodstvo nad Hakanijevom mrežom, koja djeluje pod vodstvom glavnog talibanskog zapovjednika Mawlawija Haibatulaha Ahunjada. Sirajudin se želi dokazati kao osoba spremna za "oslobođenje zemlje od okupatora", zbog čega je izdao fetvu (vjersku obvezu) prema kojoj je svaka osoba koja ima dodir ili bilo kakve poslove s NATO-ovim snagama u Afganistanu meta. 

Trump je obećao da će napustiti Afganistan i do novih predsjedničkih izbora u studenome želi barem djelomično ispuniti svoje obećanje. Pitanje je hoće li se Afganistanci moći dogovoriti o uvjetima mirnog života i stvoriti jedinstvenu središnju vladu u kojoj će svi biti zastupljeni ili će zemlja ostati ujedinjena samo na papiru, a u stvarnosti biti podijeljena na nekoliko zaraćenih dijelova jer se Afganistanci bore međusobno i sa stranim trupama već 40 godina.