Potpora ministru kulture potpora je slobodi, demokraciji i neovisnosti Hrvatske!

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika ispred kojeg je pismo javnosti poslao njegov predsjednik mr. sc. Marko Grubišić, okuplja nekoliko tisuća i danas živih ljudi koji su odrobijali desetke tisuća godina radi borbe za pravo na slobodu misli i govora i radi svoga zalaganja za demokraciju i hrvatsku državnu neovisnost. Zbog toga Društvo i njegovi članovi s iznimnim senzibilitetom promatraju svaki pokušaj da se te vrijednosti ograniče ili onemoguće u hrvatskoj državi, a osobito neprihvatljivim smatraju nastojanja da se u ime tobožnje slobode govora i ljudskih prava ograniče prava onih koji zastupaju drugačija gledišta od onih koja su nametnuli partijski komiteti ili polaznici kumrovečke političke škole koji su u doba komunističke Jugoslavije postavljeni na utjecajne položaje i na sveučilišne katedre, pa se – zahvaljujući izostanku lustracije – prometnuli u samozvane ideološko-političke arbitre u suvremenoj demokratskoj Hrvatskoj.

Medijski progon i pokušaj ideološkog linča ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića najeklatantniji je primjer takvoga totalitarnog nasilja koje se odvija pod krinkom zaštite ljudskih i demokratskih prava. U ime tobožnje kulturne javnosti ministra kulture progone i njegovu smjenu zahtijevaju ljudi koji javno priznaju da nikad nisu čuli za toga vrsnog povjesničara, autora dvoju sjajnih knjiga i mnoštva znanstvenih i stručnih članaka te urednika jednoga interdisciplinarnog znanstvenog časopisa.

Na kulturu se, dakle, pozivaju ljudi koji se ne ustručavaju javno priznati svoju nekulturu! Znanstvene poglede jednoga izvrsnog povjesničara osporavaju ljudi koji priznaju da nemaju pojma o dostignućima i rezultatima suvremene hrvatske i svjetske historiografije, ljudi koji priznaju da su im nepoznati čak i naslovi vodećih hrvatskih historiografskih časopisa, a kamoli bibliografije njihovih suradnika, pa i bibliografija samoga ministra kulture!

To je ilustracija i dokaz dubokoga ideološkog mraka u koji je Hrvatsku zavila obnova Jugoslavije i instaliranje komunističkog režima 1945. godine. Hrvatska je time ne samo teritorijalno osakaćena i politički obespravljena, nego su istrijebljene tisuće i tisuće njezinih intelektualaca najrazličitijih struka: većina je pobijena, preostali su prognani, utamničeni ili im je onemogućeno objavljivati te se znanstveno i umjetnički usavršavati. Ujedno je Hrvatska nasilno istrgnuta iz svoga prirodnoga srednjoeuropsko-sredozemnog ambijenta i gurnuta na Istok, najprije onaj komunistički, moskovski, a potom onaj afroazijski, nesvrstani. Otežana je, a u nekim područjima i prekinuta kulturna razmjena s Europom; ograničen je dotok europskih časopisa, novina i knjiga, hrvatskim sveučilištarcima onemogućen je studij na europskim sveučilištima, a hrvatski su znanstvenici i umjetnici u Europi mogli nastupati samo rijetko, i samo pod strogim nadzorom jugoslavenske komunističke tajne policije.

I kad se pojave intelektualci koji na to upozoravaju, i koji pokazuju da žele ponovno uspostaviti te mostove s Europom izvan nametnutog monopola kvaziliberalnih, a zapravo neokomunističkih i parazitskih krugova, onda se takve intelektualce diskvalificira kao „revizioniste“, „ustaše“ ili „fašiste“. To je, nažalost, sudbina ministra kulture dr. Hasanbegovića. No, u njegovim tekstovima i u njegovim najavama HDPZ prepoznaje nastojanje da se Hrvatska vrati sebi, a kroz to i onoj istinskoj Europi, Europi koja se zalaže za slobodu svakog pojedinca i svakog naroda, Europu koja u ime demokracije jednako i bezuvjetno osuđuje svaki totalitarizam, bio on komunistički, bio fašistički ili nacionalsocijalistički. I sve dok ministar kulture – i svaki drugi hrvatski ministar i svaki hrvatski intelektualac – zastupa i brani te vrijednosti, imat će apsolutnu potporu Hrvatskoga društva političkih zatvorenika.

>> Ministar Hasanbegović komentirao objavu premijera Oreškovića na Facebooku