Potrebno je da nacionalne elite iziđu iz svojih rovova

Provedba Banjolučke izjave i Prudskoga sporazuma prije svega ovisi o modificiranju stavova političkih elita sva tri naroda, zakopanih u rovove svojih predrasuda i inata od kojih ne žele odstupiti. No jasno je da bez odstupanja nema dogovora! Riječ je o tzv. politici akomodacije kako je politolozi nazivaju ili pojednostavljeno politici prilagodbe.

Tako se srpska strana u Bosni i Hercegovini i njezin lider Milorad Dodik moraju odreći politike tzv. neupitnosti granica Republike Srpske. Razumljivo, Dodik u ovom trenutku ide s maksimalističkim zahtjevom taktizirajući i ispipavajući bilo Bošnjaka i Hrvata o neupitnosti 49 posto teritorija RS-a.

No, njemu kao pragmatičnom političaru jasno je da u novom teritorijalnom ustroju zemlje takva politika ne može i neće proći. Također, srpska politika u BiH u potpunosti se treba odreći separatističkih težnji koje je počesto znala izvući iz rukava nakon ratobornih izjava Harisa Silajdžića.

Bošnjaci ključ dogovora
Čini se da je za sada u daljnjoj razradi Banjolučke izjave o četiri teritorijalne jedinice najveći otpor kod Bošnjaka. Sasvim razumljivo s obzirom da je godinama nakon Daytona dio bošnjačke intelektualne i političke elite uvjeravao vlastiti narod o isključivo građanskoj BiH. No ako istinski želi opstanak BiH i normaliziranje stanja u zemlji, bošnjačka politička elita treba se odreći snova o unitarnoj i građanskoj državi te priče o bosanskoj naciji.

Čini se da je od bošnjačkih lidera toga jedino svjestan Sulejman Tihić. Predsjedniku SDA je jasno da četiri teritorijalne jedinice u višenacionalnoj zemlji kakva je BiH ne mogu biti ekonomske regije jer one ne rješavaju nacionalno pitanje koje je izvorište svih bh. problema. Takva Tihićeva politika za sada nije naišla na potporu ostalih bošnjačkih lidera, prije svega Harisa Silajdžića i Zlatka Lagumdžije, te se unutar bošnjačkog javnoga mnijenja vodi žučna rasprava za naklonost bošnjačkog biračkog tijela u kojoj Tihić trenutačno ne stoji nimalo dobro. No zbog broja Bošnjaka u BiH upravo su taj narod i njegova politička elita ključ opstanka ili pada Banjolučke izjave.

Treća politička elita, ona hrvatska, najviše dobiva Banjolučkom izjavom jer nema što ni izgubiti s obzirom do čega je dovela vlastiti narod. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović ovih dana vodi diplomatsku ofenzivu razgovarajući s predstavnicima Katoličke crkve i političkim vrhom susjedne Hrvatske, što je dobro. No u isto vrijeme predsjednike ostalih hrvatskih stranaka u BiH, članica šestorke, još nije informirao što je potpisao, što je nedopustivo.

S druge strane, predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić preko otvorenih pisama obračunava se i s Čovićem i s medijima koji kritiziraju njegovu nerazumnu politiku destrukcije Banjolučke izjave, iako je jasno da Ljubić uopće nije informiran o čemu je riječ. S obzirom da nemaju nikakve pretenzije prema Bošnjacima i Srbima, hrvatski politički “lideri” u daljnjoj razradi Banjolučke izjave bi se trebali odreći vlastitih taština, podmetanja i ostalih sitnih međustranačkih trzavica kako bi postali relevantan čimbenik i partner bošnjačkoj i srpskoj političkoj eliti u izgradnji funkcionalne BiH. Upravo navedena taština prijeti destrukciji dobrih rješenja koja idu k uspostavi hrvatske federalne jedinice u BiH, što je navodno konačni cilj gotovo svih relevantnijih hrvatskih stranaka.

Veliki ulog
Sve tri političke elite i narodi koje bi trebali predstavljati ponešto će izgubiti, a puno više dobiti daljnjom razradom i provedbom Banjolučke izjave. Srpska strana dobiva neupitnu Republiku Srpsku, dakako ne u sadašnjim granicama, kao jednu od federalnih jedinica i stvarni, a ne nametnuti kao u Daytonu, bošnjačko-hrvatski pristanak na opstojnost Republike Srpske.

Bošnjačka strana dobiva čvrsto jamstvo da će Bosna i Hercegovina opstati u međunarodno priznatim granicama s jakim nadležnostima na državnoj razini bez opstrukcija izgradnje funkcionalne države iz Banje Luke. Hrvati dobivaju konačno federalnu jedinicu u Bosni i Hercegovini s vlastitim prikupljanjem poreza, pravo na materinski jezik, medijim i obrazovanje...

S obzirom na navedene prednosti, čini se da prilagodbe drugim politikama i nisu toliko velika odricanja koliko je velik ulog – funkcionalna Bosna i Hercegovina s riješenim nacionalnim pitanjima sva tri naroda.