Tatjana Magdić, čitateljica koja je bila na ljetovanju u Jadranovu gdje su u posljednja dva dana zabilježeni potresi, opširno nam je opisala kakvu je agoniju proživjela.
– Razina straha koja se javlja u čovjeku, pogotovo obiteljskom čovjeku koji je došao na 'bezbrižni' godišnji te bez obzira što nisu nastupile trajne i štetnije posljedice potresa je jedno strašno i jezivo iskustvo – kaže ona.
– 8. i 9. kolovoza U Jadranovu oko 22.30 sati bilo je drugo snažnije podrhtavanje koje se je nastavilo s najmanje dvadesetak manjih podrhtavanja. Spominju samo nekih 9 potresa, ali bilo ih je puno više! Svako podrhtavanje pa i ono najmanje prati zastrašujući 'tutanj groma' koji kao da se iz zemlje pokušava probiti na površinu. Strašno! – ističe naša čitateljica.
– U nadi da će prestati te nakon stajanja ispred zgrade zbog straha od nepoznatog legli smo rastreseni u apartman proživljavajući "manje potrese" da bi opet oko 2 sata ujutro bio jedan jači što nas je nagnalo da počnemo pospremati stvari i nakon cca 2 sata ponoćnog pospremanja apartmana točnije oko 4 ujutro prije nego što smo prijevremeno krenuli kući (stvari pred vratima apartmana) opet tutanj groma i strava potres od 3 sekunde koji, iako nije napravio štete, je ledio krv u žilama (zastrašujući tutanj i podrhtavanje cijele zgrade). Taj potres garantiram je do tada bio najjači bez obzira što u Richterima nije tako zabilježeno. Stvari u auto i krenuli kući. Ljudi spavali u autima te ih je puno bilo na ulici i ispred stambenih objekata u 4 ujutro što daje do znanja da se potres itekako osjetio. Dramatiziranje? Nije. Jeza i strah za život obitelji po meni nije dramatiziranje. Spavanje za vrijeme potresa? Imate razlog za optimizam i mirnoću uslijed 20-30 potresa? Žao mi je svih turista i mještana Jadranova i okolice. Kukavički? Dramatiziranje? Mi smo sada kući s tri dana mora manje, a podrhtavanja, stres i mučninu i dalje osjećamo. I da, točno je da se ljudima u ovakvim situacijama treba obratiti putem medija i dati odgovarajući savjet. To nije dramatiziranje! To je nužno! Kad se desi šteta onda je već kasno – opisala je svoje iskustvo s potresima na Kvarneru Tatjana Magdić.
Ahahahahahaha. Ova osjeca stres i mucninu. Pa ja zivim u Ri i osjetio sam samo jedan potres i to tako slabo da nije vrijedno spomena. Ova valjda zivi pod staklenim zvonom.....