Jelena Strujić, kći Mihovila Strujića, jednog od nestalih bugojanskih Hrvata, obratila se medijima o slučaju prošlotjedne istrage masovne grobnice u Bugojnu, gdje je “zaštićeni svjedok” lagao, i 30. put bezuspješno se tražilo 19 bugojanskih Hrvata o kojima se više od dva desetljeća ništa ne zna.
Jelena Strujić, sada već odrasla djevojka, predsjednica Udruge bosanskih studenata u Zagrebu, ponukana događanjima u Bugojnu napisala je otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti:
"Sjedim i gledam u očevu fotografiju pokraj kreveta. Jedino što imam, jedino što mi je ostalo. Neki drugi, bešćutni ljudi, uzeli su mi sve ostalo; dio postojanja, dio mene, dio djetinjstva i odrastanja. Dok plamen svijeće obasjava zamagljeno sjećanje koje teško i da postoji, kao da mi s fotografije, dok me gleda, govori: Probudi se, poduzmi nešto. Pronađi mir, ali ne samo za sebe i svoju obitelj nego i za sve moje suborce i ostale obitelji koje žive kao i ti.
Oni su tamo negdje. U crnoj zemlji, bez obilježja. Negdje pored ceste, pored rijeke koja drsko pere svaki njihov ostatak. U mjestu koje je tu, ali istodobno ne postoji. Ili se tako barem ponašaju svi koji bi im se trebali vječno zahvaljivati za izborenu budućnost.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
S Jelenom suosjećam kao i sa svim obiteljima nestalih bugojanskih Hrvata. Bog Vas blagosovio. ---- sa-nja, znamo da su Srbi po uobičajenom obrascu prvo povukli srpske civile iz grada i Čipuljića kako bi ih "nesmetano" mogli granatirati. I upravo je bilo tako!