Ispovijesti ovisnica

Potresne ispovijesti: Imam 33, a drogiram se od 12. godine

Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
komuna (1)
Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
komuna (1)
Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
komuna (1)
Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
komuna (1)
Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
komuna (1)
24.10.2010.
u 12:30
Njihov je užas isti, ali svaka od njih 13 u komuni drugačije počinje priču. Jedna ide ovako: Imam kćer od četiri godine. Prve dvije sam se drogirala, druge dvije sam ovdje...
Pogledaj originalni članak

Meni ovo ne treba. Svaka vama čast, ali ovdje sam već tri mjeseca, OK sam i odlazim. Ja sam drugačija od vas, meni je sve ovo preumjetno. Imam plan, točno znam što ću dalje! – kaže tamnokosa djevojka.

Ona je jedna od 13 cura koliko ih je trenutačno u ženskoj terapijskoj zajednici Susret na Čiovu koju opet vodi Bernardica Juretić.

– Je li, točno znaš da ćeš se puknuti na prvoj rupi?! – bez okolišanja kaže druga.

– Hajde podijeli s nama svoj plan – pomirljivije joj se obraća treća iz grupe.

– Pa eto, dečko mi kaže da je on dobro i, kada ja dođem, da će se skroz srediti. Skupit će novce i zajedno ćemo živjeti – iznosi plan prva djevojka, na koji ostale prasnu u smijeh.

Grupu su glumile za nas da nam pokažu kako izgleda kada uz pomoć terapeuta rješavaju probleme. Iako su nam širom otvorile vrata zajednice, pustile nas da s njima provedemo dan, nisu pristale da im se objave imena. Pravi sastanak, na kojem istinski razgovaraju, nisu željele održati pred nama.

– Djevojke koje su tu dulje, glumit će vam tipičnu situaciju na grupi koju je svaka od njih prošla. Kada budu u zajednici nekoliko mjeseci i oslobode se fizičke ovisnosti, misle da mogu otići – objašnjava terapeut Tin Paripović. Djevojke glume za Oscara, priznaju, i nije problem plan provesti u djelo. Situaciju s početka priče rješavaju tako da djevojku navedu da sama shvati kako problem zbog kojega je došla, još postoji.

Pet mama, djeca bakama

– Konkretno, što si ti riješila u ova tri mjeseca? – u razgovor se uključuje terapeut, a i druge cure pomažu:

– Starci te neće pustiti u kuću. Gdje ćeš živjeti?

– Što ćeš učiniti ako ti se momak još drogira?

Ako djevojka ustraje, nazivaju se roditelji, koji uvijek imaju jače argumente.

Ali, ima cura i koje odu. Nije lako bez radnih navika živjeti u zajednici koja ima stroga pravila i norme, u kojoj se traži disciplina, red, rad i iskrenost. Nije lako ni živjeti sa 12 različitih žena, koje su došle iz različitih gradova (Rijeka, Pula, Osijek, Split, Zagreb...), koje su različite dobi i životnih navika. Pet njih ima djecu.

– Dvogodišnji program u Zajednici Susret dovodi ih do srži problema, zašto su se drogirale. Na kraju shvate da ne mogu varati ljude, da nisu takve kakve misle da jesu, već su ono što čine u životu – kaže Tin.

Dnevni ritam u kući je ustaljen i strog. Ustajanje je u 7 sati, u 7.30 doručak, u 8 sati je kava, a u 8.10 sastanak na kojem čitaju filozofiju.

“Ovdje smo jer nema skloništa gdje se možemo skloniti od sebe samih”, početak je teksta koji ih prati na početku svakog dana provedenog u komuni. Nakon filozofije, čitaju se kritike na postupke prijašnjeg dana:

“Ostavila si kantu na balkonu”, “Nisi pospremila mrvice iza sebe” i slično. Zvuči banalno, ali kritika izrečena u lice pred svim članovima zajednice ne uzima se kao nešto loše. Naprotiv, djevojka kojoj je upućena prihvaća je, i razgovor je o toj temi završen. Ako je problem veći, za to postoje grupe.

Čitaju se zadaci i svaka štićenica odlazi na svoje radno mjesto, u jednu od radionica. Do podne šiju odjeću, pletu vrše, kukičaju, izrađuju keramičke figurice.

– Došla sam na nagovor mame. U početku je bilo teško, a sada sam ovdje 15 mjeseci i još je teže – smijući se i pletući vršu, kaže nam 30-godišnjakinja. – Više mi nije problem način života u komuni, već to što upoznajem sebe – otkriva. Iza nje je već dobar dio programa. Upravo se priprema za put, ide za vikend kući, a već je provela jedan vikend doma i, ne krije, ima tremu. Vikendi su jako važan dio terapije. Tijekom dvije godine djevojke dva puta idu doma i za to se pomno pripremaju. S roditeljima kontaktiraju jednom tjedno, nema telefona, interneta ni mobitela. Pisma se čitaju. – Ja sam zabrljala na vikendu. Javila sam se momku, s kojim imam dijete, a nisam rekla grupi da ću to učiniti. Odmah čim sam mu čula glas u slušalici, znala sam “na čemu je” i da nisam trebala zvati – otkriva nam jedna od djevojaka. Ima kćer, četiri su joj godine, a ona se tek sada priprema na to da će, kada iziđe iz zajednice, biti majka. – Prve dvije godine sam se drogirala, druge dvije sam ovdje – iskreno kaže.

– Moj sin je bio tjedan dana sa mnom. Imali smo svoju sobu, vrijeme smo provodili zajedno i bilo nam je krasno – doznajemo od druge djevojke. O djeci se skrbe bake, odnosno njihove mame, koje imaju jako važnu ulogu u procesu ozdravljenja. – Moramo prekinuti veze s ljudima s kojima smo se družile i drogirale. To znači i s partnerima ako su ovisnici. Roditelji su jedini oslonac koji imamo čitav život – ispovijedaju se ne prekidajući pletenje vrše. – Ja sam se počela drogirati sa 12. Iz Splita sam. Jedinica. Sa 16 godina otišla sam u Španjolsku, u komunu. Osam godina bila sam čista, a onda sam opet poklekla. Uzimala sam kokain, kemijske droge, u zadnje vrijeme heroin. Došla sam prije mjesec dana. Totalno me pokosilo. Kako mi se moglo ponovno desiti?! – pita plavokosa 33-godišnjakinja.

U komuni završila faks

Kada zvono označi podne, svaka pospremi za sobom i pripremaju se za ručak. Kuha ga jedna od štićenica. Poslijepodne se odmaraju do 15, a rade do 19 sati. Gledaju samo dnevnik na TV-u (i film subotom), a nakon večere čitaju, razgovaraju i druže se. Sve puše cigarete. Dobivaju ih 10 na dan. Ako su kažnjene, onda i manje. – Ja sam već prošla cijeli program, a došla sam ponovno. Nakon boravka u Zajednici nije sve išlo onako kako sam zamislila. Bila sam u zatvoru u Požegi, to me je čekalo. Otkad sam izašla, ne uzimam heroin, već imam problem s alkoholom. Zadovoljna sam jer sam tražila pomoć – kaže nam djevojka iz Slavonije. Cure na kraju programa idu u školu, ako to žele. – Završila sam ekonomski fakultet, a sada polažem za voditelja turističke poslovnice – pohvalila se Istranka čiji se boravak bliži kraju. Vjeruje u sebe jer se promijenila, nije onakva kakva je bila kad je došla u komunu.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 14

NE
netko7
12:56 24.10.2010.

Za sve zainteresirane pogledajte film Mi djeca s kolodvora zoo(Christiane F. - Wir Kinder vom Bahnhof Zoo). Vjerojatno najbolji film koji opisuje strahote droge i što ona učini od čovjeka.

OB
-obrisani-
13:27 24.10.2010.

ja imam skoro 50 i drogiraju me imbecilijom otkad čitam novine !

ŠI
Šiljka
18:46 24.10.2010.

Strašno je ovo! Još užasniji film je Rekvijem za snove, ali samo onima s jakim želucem. Od filma Mi, djeca, s kolodvora Zoo, meni je jača knjiga. Kolodvor Zoo sam vidjela i danju nije bilo nikoga, ali noću...mora da je pakao...