Stanje hrvatskih brodogradilišta

Potrošili 115, a zaradili 83 mlrd. kuna

Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
Potrošili 115, a zaradili 83 mlrd. kuna
15.09.2018.
u 23:24
Svaku četvrtu kunu prihoda kroz državne potpore dali su im porezni obveznici
Pogledaj originalni članak

Željeno dugoročno rješenje za posrnulo pulsko brodogradilište Vlada na ovotjednoj sjednici u Puli nije ponudila. Premijer je tek iznio tri moguća scenarija iz kojih proizlazi kako se u Uljanik grupi zapravo može dogoditi bilo što i da, unatoč deklariranoj predanosti očuvanju brodogradnje u Puli i Rijeci, Vlada ne može jamčiti da će uspjeti spasiti Uljanik.

Mali ili nikakav učinak

Jedino konkretno što se na sjednici moglo čuti i vidjeti bila je prezentacija o stanju hrvatske brodogradnje koju je iznio direktor Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod Siniša Ostojić, a koja je pokazala brojke koje nisu laskave ni za jedno hrvatsko brodogradilište. On je ukratko prikazao kako se mijenjalo stanje u hrvatskim brodogradilištima sve od 1992., otkada je u hrvatskim brodogradilištima i kooperantskim tvrtkama izgubljeno između 60 i 70 posto radnih mjesta pa ona danas zapošljavaju 7500 radnika i 2500 kooperanata.

>> Prosvjed radnika Uljanika u Puli

Pad proizvodnje konstanta je od 2008. godine, a situaciju su dodatno zakomplicirali i procesi restrukturiranja. Iz onoga što se moglo čuti na sjednici u Puli, iz Vlade poručuju kako su dosadašnji modeli restrukturiranja brodogradilišta dali mali ili nikakav učinak i da rješenje za Uljanik mora biti potpuno drukčije. Čulo se tako da je trošak izrade svih brodova izrađenih od samostalnosti u Hrvatskoj 115 milijarde kuna, a istodobno su uprihodovane 83 milijarde. Država je istodobno brodogradilištima pomogla s ukupno 31,7 milijardi kuna, što znači da su svaka četvrtu kunu prihoda hrvatskih brodogradilišta platili porezni obveznici. U knjigama narudžbi hrvatskih brodogradilišta danas su 34 plovna objekta, vrijednosti 1,3 milijarde dolara i isporukom u sljedeće tri godine, no ove se godine očekuje isporuka tek dva broda.

Ostojić je u izvješću upozorio i kako kriza u Uljaniku prijeti aktivacijom državnih jamstava i narušavanjem makroekonomske stabilnosti. Država je davala jamstva svim hrvatskim brodogradilištima, no najveća je izloženost upravo prema Uljanik grupi i to 656 milijuna dolara, od čega na riječko brodogradilište otpadaju 33 milijuna.

Posljednje takvo jamstvo dano je u siječnju, za sanacijski kredit Uljaniku, a ministar financija Zdravko Marić upozorava da ovih dana nakon dva prolongata na naplatu stiže tih 96 milijuna eura, odnosno 716 milijuna kuna te da bi jamstvo koje je država dala Uljaniku moglo biti aktivirano, što je potencijalna opasnost za državne financije.

Kriva procjena za Uljanik

Ipak, treba napomenuti kako je pulsko brodogradilište jedino koje država nije restrukturirala, jer je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja uoči ulaska Hrvatske u EU procijenila da Uljanik nije u poteškoćama i da mu restrukturiranje ne treba. Ostala su brodogradilišta restrukturirana u vrijeme Milanovićeve Vlade.

Riječkom 3. maju pritom je isplaćeno ukupno 847 milijuna kuna državne potpore, a odobrena su im jamstva od 195 milijuna kuna, od čega je iskorišteno 37 milijuna. Brodotrogiru je isplaćeno 380 milijuna kuna, odobrena su im jamstva od 20 milijuna kuna, a iskoristili su 12 milijuna. Brodosplitu je, pak, isplaćeno nešto više od 1,5 milijardi kuna državne potpore, a Vlada im je odobrila jamstva od 222 milijuna kuna, od čega su iskoristili tek 89 milijuna, stoji u izvješću direktora Hrvatske brodogradnje. Ostojić u prezentaciji brodogradilištima spočitava slabu iskorištenost ugovornog potencijala, budući da im je Vlada odobrila ukupno 437 milijuna kuna jamstava, a ona su iskoristila svega 138 milijuna kuna, što je oko 32 posto ukupno odobrenih jamstava.

>> Radnici Uljanika i 3. maja su prosvjedovali i u Zagrebu

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 23

MU
Muncimir
00:06 16.09.2018.

Kad će se više svhatiti da brodogradnja nema smisla? Kina i Korea su jeftiniji i brži. Nadalje nemamo ni resurse (čelik itd.) tako da iste moramo uvesti a s time već nismo konkurentni. Već 20 godina bacaju porezni novac (već nekoliko mrd. EUR) u tu rupu a nikakvog smisla nema osim što međusobno pokradu subvencije.

MA
marsovac
15:48 16.09.2018.

imali smo sve u hermeticki zatvorenoj prdo-slaviji,.........zato nakon razdvajanja nista nije bilo na zapadnome nivou,....a tek konkurentnost i produktivnost,.........smijeh,..... jad i bijeda intelektualaca tako zvanih komunista-socijalistai-sindikata je bio zadnju cavao sa kojim smo razapeti na ekonomskom i politickome krizu. 90% sta je u drzavnome vlasnistvu treba privatizirati inace sa ovim subvencijama propadosmo kao grcka.

Avatar grbadeva
grbadeva
10:36 16.09.2018.

Kao da gledam reprizu. Imali smo tekstilnu industriju sa mnoštvom zaposlenih. Imali smo i preteću industriju, dugmad, platno, boje, konac i dr. Onda je polagano pod pritiskom dalekoistočne konkurencije sve počelo propadati. Tako se na kraju sve uvozilo, a ostale su samo radnice sa niskim plaćama koje su ostavljale leđa za male novce šijući za strane naručitelje. Situacija u brodogradnji je gotovo identična, jer nemamo ništa osim "krojenja" "šivanja", i to je to. Neizbježan kraj. Ostat će manji, efikasniji i sa drugom paletom proizvoda.