Potvrđeno: Isusova prabaka po majci bila je sveta Ismerija

Povjesničari su potvrdili: Isusova prabaka po majci bila je sveta Ismerija! Dokaze su pronašli u srednjovjekovnim rukopisima koji se čuvaju u Firenci, piše Discovery News. Legenda o svetoj Ismeriji, prikazana u najnovijem Journal of Medieval History, baca svjetlo na obiteljsko stablo svete Djevice Marije, ali i na vjerske, kulturne i društvene vrijednosti u Toskani 14. i 15. stoljeća.

Svetica Ismerija potomak je plemena židovskoga kralja Davida, a legenda o njoj naglašava svetost stečenu životom ispunjenim pokajanjem, za razliku od svetaca koji su to postali mučeništvom. Tako je sveta Ismerija postala uzor starijim ženama u 14. i 15. stoljeću.

"O samoj Mariji, Isusovoj majci, u Bibliji se zapravo govori malo", kaže Catherine Lawless, povjesničarka na sveučilištu u irskom gradu Limericku. "Čitav kult Djevice Marije kroz povijest temelji se na svega nekoliko pisanih izvora", dodaje ona.

Profesorica Lawless proučavala je lik svete Ismerije koju su, kako ona kaže, drugi povjesničari zanemarivali. Analizirajući dva rukopisa, iz firentinske Središnje nacionalne knjižnice i knjižnice Riccardiana, utvrdila je da je ta svetica kći Nabona iz Judeje, a iz plemena kralja Davida. Ismerija se udala za "svetog Liseja", koji je opisan kao patrijarh Božjeg naroda. Legenda dalje kaže da je par imao kćer Anu, koja se pak udala za Joakima, s kojim je kasnije imala Mariju, Isusovu majku. Nakon 12 godina braka, Lisej je umro, a rođaci su Ismeriju ostavili bez novca.

"Zaključujem da je bila riječ o njegovoj obitelji, iako neki misle da je to bila njezina", opisuje povjesničarka. Kako god bilo, Ismerija je otišla u bolnicu, gdje je našla utočište. Ondje je, navodno, napravila čudo, stavivši ribu u školjku i nahranivši time sve bolesnike. Nakon tog događaja stala je moliti se da bude izbavljena od isprazne slave ovoga svijeta. Nakon njezine smrti, upravitelj bolnice obavijestio je o tome Djevicu Mariju i Isusa, koji su potom s dvanaest apostola, Marijom Magdalenom i drugima odali počast budućoj svetici.

Iako je autor legende o svetoj Ismeriji ostao nepoznat, profesorica Lawless misli da je riječ o svjetovnoj osobi iz Toskane. U srednjem vijeku priča je vjerojatno korištena kao uzor za suzdržljivu suprugu, ali i aktivnu udovicu predanu dobrotvornom radu. To je osobito moglo biti popularno u srednjovjekovnoj Toskani, gdje su već postojale mnoge bolnice i sirotišta.

Dapače, Carolyn Muessig sa sveučilišta u Bristolu dodaje kako štovanje svete Ismerije u 14. stoljeću – a malo je starijih ženskih uloga koje se ističu u bilo kojoj kulturi – pokazuje da je srednjovjekovna kultura već stidljivo započela put prema postavljanju žene i njezine važnosti na današnje mjesto.