Za mene je najbolje kad ja pišem a ne govorim, i kad se o meni ne piše i ne govori. Tako je u autobiografskim zapisima “Znakovi pored puta” uzalud zborio jedini naš književni nobelovac Ivo Andrić, koji će uoči Interlibera dobiti prvu hrvatsku monografiju nazvanu “Gospodar priče” iz pera akademika Krešimira Nemeca, a u izdanju Školske knjige. U opsežnoj i intrigantnoj knjizi, kojom Školska knjiga zaključuje svoj veliki pothvat, tisak Izabranih djela Ive Andrića, Nemec se potrudio sklopiti što je moguće precizniju Andrićevu biografiju iako su i tu neke nepoznanice ostale nepoznanice. Andrić je za života pažljivo skrivao svoju intimu, imao je malo prijatelja, vrlo uzak krug rođaka...
Otac mu je umro kada je imao samo pet godina (a već prije toga je napustio Andrićevu majku Katarinu i sina), djed po majci Antun Pejić objesio se u sarajevskoj bolnici 1894. godine...
Rođenje Ive Andrića upisao je u matici rođenih crkve svetoga Ivana Krstitelja u Travniku župnik Juraj Pušek pod rednim brojem 70. Tu je zapisano da je Ivan Andrić, zakoniti sin podvornika Antuna Andrića (1863. – 1896.) i majke Katarine (rođene Pejić), rođen 9. listopada u Travniku u ulici Zenjak br. 13, kršten u katoličkoj crkvi. Andrić je bio i ponavljač sedmog razreda sarajevske Gimnazije, mason, diplomat, predsjednik tajne đačke protuaustrijske organizacije Hrvatska napredna omladina, ali i član Stojadinovićeve Jugoslavenske radikalne zajednice, veleposlanik Jugoslavije kod Adolfa Hitlera, ali i predsjednik Saveza književnika Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata te član Komunističke partije, ali nikada Titov intimus poput Miroslava Krleže.
>>Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili u našem e-izdanju
U današnjem broju donosimo i sljedeće teme:
>>Grmoja: Razgovarat ćemo s bankama, ali smo protiv arbitraže
>>Večernji u Stolcu, Srebrenici i Tuzli, rat kao da nije stao
>>Portret: Sin Gorana Milića najbliži je suradnik Andreja Plenkovića
Pojasnite nam zbog kojeg razloga je trebao preći na pravoslavlje??